Spomen poema Pablu Nerudi

Milos Bjelic

Isla Negra - Crno Ostrvo

(Posvetna Poema Pablu Nerudi povodom 25-ce smrti)

Ta Isla Negra*
nije ostrvo u okeanu
niti je Crno Ostrvo crno
izuzev za cileance
ribare i plivace, ponekad.

Niti je Pablo zbilja Neruda
izuzev za poeziju
niti se na Crnom Ostrvu rodio
vec tamo u mestu Paral
dalekom pribezistu
od lokomotiva gvozdenih
zudnju za putovanjem ucio.

Rikardo Neftali Rejes Basoalto-
Pablo Neruda, pesnik i cileanac,
a mozda i obrnuto,
tamo, na Crnom Ostrvu
mozda je prvi put cuo
...tucnjavu topova okeana
koji se krsi po svojim obalama.

Tada se Neftali ponovo rodio,
i, kao Neruda, spevao:
...odricem se svakog nepoznatog mora
ciji talasi ne znaju ubijati
tamo je okean kao vaseljenu video
i tako sudbinu svoju skovao.

Bio je i konzul i svetski putnik
ali je jos u Cileu
jos kao mlad pesnik saznao
da se zbog bunta protiv nepravde
revolta zbog bede i gladi
moze u tamnicu tavnu da zaglavi
da iz voljene zemlje protera
da na muke stavi, glavu izgubi
i tako sudbinu svoju skovao.

...O Franceska, dokle sve te ne mogu odneti krila moja!...
Jos kao mlad pesnik Neruda je
senjorite, crnih ociju, vatrenog pogleda
usana kao pupoljak ruze crvenih
stihovima kitio,u pesme uznosio:
u Dvadeset ljubavnih poema i jednoj pesmi ocaja
i u Sto ljubavnih soneta
jos od Sekspira nedosegnutih.

U prvoj poemi Neruda, dvadesetogodisnjak,
opijen zenskog u zeni, peva ljubav puti,:
...Ah tvoje grudi kruske, otsutnost u tvojim ocima!
Ah ruzicasto pubisa! Ah tu glas lagan i tuzan!...
i sanja o njima kao o peharima
...gde vino strasti u poeziju se pretace
lomaca stupora u kojoj ze| moja sagoreva...
i tako, snevaju}i, sudbinu svoju skovao

Mozda nijednoj zeni nikada nije,
i mozda nece niko nikada vise
taj djerdan soneta splesti kao Neruda
sada vec pesnik sudbinskog u zeni:
...U tvom zagrljaju ja grlim sve sto postoji
Pesak plaze, bitisanje, krosnju kise…
I mozda nikada vise joj reci:
...znaces da te ne volim i da te volim
jer tako dvojan i zivot nas je spleten…

Strastvene ode svojoj Matildi spevao
Matilidi sa kojom on sada zemlju upokoja
tamo na Crnom Ostrvu, podno Pacifika, deli:
...Matilde, ljubljena moja,
ne zelim zaspati bez tvojih ociju
niti bitisati bez da me one gledaju...

carobnim stapicem poezije Neruda
sve je u stihove pretvarao,
sve sto je u rodnoj zemlji nasao:
pesmu o ribljoj corbi, o skoljkama,
O crnom luku, o kestenju spevao
vatrene stihove skovao o zastavi ^ilea
...Simbolu borbe za pravdu
zastavu koju je narod s ljubavlju vezao
i parcad njenu iz svojih patnji sasio...

Bio je svetski putnik i mornar lutalica
bez broda ali na krilima poezije,
Od Macu Picu Perua, tamo gde
...duh starih Inka se mesa sa oblacima
sto andinske kordiljere krune,
Gde kondor krstari poput crne ladje…
Sve do Cejlona, svuda gde vode Pacifika
obale zapljuskuju i gde
maremoto
...Talase svoje u Bibliju sliva
Stranu po stranu mocna se voda cedi
I sav svoj bes u morske dubine uliva…

Asfaltom Njujorka, Pariza, Moskve spartao
premiju Staljina i Nobela dobio
sa Kastrom plamen revolucije razgorevao
a u Chileu pocasti i policiske poternice.
U Buenos Airesu u apsanu ga strpali
a zatim u zvezde kovali

O Spaniji je pevao zajedno sa onima
kojima su vatri borbe nestali
u skladu sa maslinjacima njenim
zelenim konjima u gori izgubljenim
sa pesnicima njenim, sa don kihotima,
pesmu o Spaniji u srcu mome Neruda
zauvek nosio
i tako sudbinu svoju ziveo.


Po njemu: ...poezija je uvek cin mira
i pesnici se iz mira kao hleb iz brasna radjaju...
Ali i umiru u ratu pesnici: Bajron i Petefi
s puskom u ruci, a Lorka sa stihom u srcu.
Garsija Lorka u Spaniji, mucki, od ruke falange,
zato sto bese pesnik, stihovi kao vatra mu blistali
kao zvezde u tavnoj noci sijali.
Dok je Neruda tamo, u Spaniji,
1934, kao konzul Cilea
sudbinu svoju nasao i sa
beleznicom u ruci,
zabelezio: kako su ubili Lorku i kako mu je
...rat u Spaniji poeziju izmenio...

Sa Salavatorom Aljende aljendisao
senator i ambasador bio a usto
i kucevlasnik uzgred postao.
Skupljao skoljke, farole, zvona bronzana,
drvene device sa brodskih prova donosio,
i najzad, sasvim na kraju, napisao:
...priznajem da sam ziveo..

Jednu tek nedelju Aljendea preziveo
i umro u Santjagu, u klinici Svete Marije.
Bataljon s puskom na gotovs,
bajonet ko glogov kolac, u ruci
u bojnom poretku mrtvog ga cuvao
da se ne povampiri.

Pablo Neruda pesnik
na strani nevoljnika se svrstavao
o bitci za hleb je pevao
stihove u psalme borbi kovao
i uvek, bez kolebanja, rekao:
...Sve cemo polako, malo po malo,
srediti
obavezacemo te, more,
obavezacemo te, zemljo,
da cuda stvaras
jer u nama samima
u nasoj borbi
hleba ima, ribe ima,
to su ta cuda...

Tuce artiljerija okeana o stene Crnog Ostrva
Neruda sa Matilidom tamo je
u zemlji upokoja.
U mramor imena njihova urezana
al njegov duh, nemirni,
kao da lebdi nad talasima:
...noc atavisticka i so razasuta
u temelj moje kuce udaraju, samotnu senku,
a nebo mi se na otkucaj srca okeana svelo...


*************************************************************

*ZABELESKE uz poemu Isla Negra - Crno Ostrvo

Pablo Neruda se rodio 1904 u malom cileanskom gradu Paralu (Parall) a umro je 1973, nekoliko dana posle Vojnog puca i ubistva Salvadora Aljendea 11 septembra te godine.
Nobelovu nagradu za poeziju dobio je 1971 godine.
U ribarskom naselju na obali Pacifickog okeana, nazvanom Isla Negra (Crno Ostrvo) sagradio je kucu, neposredno iznad stenovite plaze, gde je napisao vecinu svojih poema.
**Citirani stihovi, ...obelezeni tackicama ..., su iz Nerudinih pesama i poema.
 

Back
Top