Moj Au Pair zivot u nekoliko delova-Ambasada-cetvrti deo

Naravno trema pred odlazak.

Mislim da nikome ne bi bas bilo sve jedno tako da ne mislim da mi je reakcija bila neobicna.Danima unapred sam razbijala glavu sta ce se desiti,dok kljucnog momenta nisam pocela da se uopste ne tangiam oko odlaska na zakazani mi razgovor.Oh ,sta bude bice!Jedsnostavno o ishodu razgovora vise nisam mogla da mislim.

Svo vreme sam imala neki pozitivan osecaj,i konacno sam skapirala da ono sto mi se desava u mnogome zavisi od mene same.Cula sam da ukoliko nesto zaista zelis,i zelis ga odistinski da ce se sile celog univrezuma uzdruziti sa tobom i dobices ono sto zelis.Moc pozitivnog misljenja je vrlo mocno oruzije koje mozes da posedujes.Zvuci glupo,ali nakon ovog dana mislim da je istinito.Bolje reci,ja sam sigurna da je istinito.

Probudila sam se bistre glave tog jutra,obukla se kao engleska uciteljica-crna suknja,bela kosulja,neke ne isuvise provokativne cipelice..Ovo mi je dalo izgled nekoga ko stvarno ide u USA radi kulturnog uzdizanja.
Bila sam tacna,sa svim papirima koji su mi trebali-uplacenih $100 ambasadi, paket papira iz agencije i par dokumenata koje sam sama morala da pribavim tipa potvrda da radim ,da sam ne kaznjavana..
Sve sta ti treba ce ti reci agencija i kada zakazujes razgovor u ambasadi ,sluzbenik ce ti takodje reci sta oni traze.Ja se nisam dala prevariti pa sam ponela i vise nego sto mi treba.Nisam se dala prevariti pa sam ponela za svaki slucaj diplomu,neka zdravstvena uverenja,izvode za celu familiju,prihode,rashode.Sve sto mi je palo na pamet.Nije mi trebalo,ali neka se nadje :)
Cak i pola od papira koje su mi trazili razni telefonski sluzbenici su mi bili vraceni na salteru u ambasadi,kao nepotrebni.

Usla sam unutra,prosla kroz super zgodno obezbedjenje i pomolila sam se da me procekiraju na izlazu iz ambasade ponovo..Nesto malo sam sacekala ali iskoristila sam priliku da razgledam napeta i mizerna Srpska lica koja se nadaju da ce im ovaj dan promeniti ostatak zivota.Zasto nam se ovo desava?Zasto moram da pobegem od mesta kome pripadam? "Ostajte ovde,nikada vas nece grejati sunce tudjeg neba,ko sto vas vase greje".Zasto je nase sunce zubato dodjavola?

Konacno konzul i ja jedan na jedan.Postavila mi je neka generalna pitanja,i nije me mnogo cimala sa nekim pipavim stvarima.Nekako sam stekla utisak da me je procenila kao nekog potpuno naivnog i bezopasnog,posto mi je dala vrlo prijatan osmeh u toku razgovora i na kraju me nazvala sarmantnom i pozelela mi je puno srece.Pa bilo je rano jutro,mora da je sveze dobila svoju dozu kofeina pa je nije ni bilo briga,mada priznajem da je bila extra fina samnom.Osoba koja je bila pre mene nije otisla sa osmehom na licu.

Pitanja su bila generalna kao zasto zelim u USA,zasto bas taj deo USA-a,zasto USA uopste kada Engleski mogu da naucim i u Engleskoj,Kanadi i Australiji?Cime se bavi buduca host porodica,koliko dece imaju i koliko su stara.Imala sam sliku decaka tako da sam joj je pokazala i zaradila neke dodatne poena na svoju i vise nego obavestenost i spremnost.Dobro su me istrenirali u agenciji sta da kazem,kako da odgovrom na ova pitanja i da je cela poenta ovog razgovora biti VRLO ljubazan i snalazljiv.Najjaci opstaju,ostale pojede mrak.
Zaista mislim da me je ocenila kao totalno bezopasnu.Uostalom,retko kog au pair-a odbiju,mada koliko sam kasnije stigla da vidim postoji profil devojke koju ce pustiti.Sve devokje su obrazovane ili na putu da dobiju obrazovanje i nekako sam pocela da sumnjam da je ovaj program nacin kontole ko dolazi u zemlju a ko ne,i da,znajuci da nas jako puno ostane,kao da zele da oni koji ostaju necemu vrede.
Upoznala sam kasnije toliko devojaka koje su u vodama medicine,zurnalistike,marketinga,ekonomije,arhitekture..i sve ove devojke su uglavnom dolazile iz zemalja sa "crne liste" koje imaju predispoziciju za ostankom.Uglavnom klinke su dolazile iz razvijenih zemalja kojima ostanak nije ni na kraj pameti jer im je i kuci dobro,vec tu godinu procerdaju u zajebanciji.

Sam razgovor nije trajao vise od 7-8minuta.Finalna recenica je bila -"Mozete podici svoj pasosh sutra nakon 4pm".Nista me vise nije zanimalo.Na dohvat ruke mi je da dotaknem svoj san.
 

Back
Top