DOSETKE O PISCIMA
Mnoge duhovitosti Dušana Radovića iz "Kasine", "Gradske kafane", "Sunca" i "Mažestika" na račun pojedinih pisaca završile su, neautorizovane, u "Ježevoj" rubrici "Pššš"...
Mnoge su već deo ondašnje kafanske anegdotike. Za mnoge se ne zna tačno - da li su Radovićeve ili Bećkovićeve, ili su zajedničke.
Evo nekih Radovićevih dosetki:
Za Miru Alečković je rekao da ima najduži skojevski staž.
Za raspopa Nikolu Drenovca je pričao: kako je u "Lotos baru" pokušao da uđe sa epitrahiljom umesto obavezne kravate.
"Kad su Zekini golaći, u vreme Prvog srpskog ustanka, bili jednom u Beogradu, onda im je tu zaostao Dušan Baranin", ovo je sam Dušan Baranin rado prepričavao.
Miodrag Bulatović je za njega bio poslednji krik svetske telefonije.
Vasko Popa je, po Radoviću, bio najproganjaniji srpski pisac. On je prognan u - Gradski komitet!
Za Mirka Kovača je mislio da piše pred ogledalom, da bi zauzeo pozu!
Za Branu Crnčevića je tvrdio da ne bira sredstva da bi bio cilj!
Za Vasilija Popovića je rekao da je pravičan u svojoj mržnji prema piscima, jer ni sopstveno ime ne podnosi (Ugrinov)!
Za Janeza Paćuku (Bećković) govorio je da je svetski ekspert za gluposti, kome je Frojd legao na kauč!
Dešavalo se da se Dušan Radović zaboravi, pa da se zameri psima. Da da neku izjavu za novine po pse neprijatnu ili da nešto napiše po njih nepovoljno. Kad god je prevlađivao strah od pasa, pisao je o njima kritično.
Jednom je u "Beograde, dobro jutro" izgovorio: "Psi nikad nisu živeli bolje!
Nekad su oni čuvali nas, sada mi čuvamo njih.
Živeti kao pas, to danas znači - u blagostanju, bez briga".
Sutradan nam je u "Mažestiku" praveći verbalnu paradu, pričao kako se gadno prešao što je to napisao i kako ne zna koje neslućene posledice može imati.
"Kakve posledice, kad psi ne znaju da čitaju", Dušan Baranin je uzimao sve zdravo za gotovo, to jest bukvalno.
"Možda i ne čitaju", složio se Radović da Baranina u njegovim godinana ne dovodi u nepriliku, ali je dodao: "Ali je sigurno da slušaju radio. Eto, noćas su na mene lajali svi psi od Zvezdare do Beograđanke".
Svi smo sad gledali u Baranina, očekujući šta će on na ovo reći.
"U četiri sata?", pitao je Baranin, koji je stanovao blizu Radovića, kod "Liona".
"U četiri sata!", potvrdio je Radović.
"Bogami si im se gadno zamerio", kazao je Baranin: "Lavež je i mene probudio!"
To što u detinjstvu nije mogao da bude sportista, jer po sopstvenom čestom isticanju, nije bio ni snažan, ni dovoljno vešt za mnoge fizičke discipline i, jer je "kao dete imao veliku glavu i nejako telo" pa ga je sopstvena glava pretezala, Dušan Radović je nadoknađivao kao navijač.
Voleo je fudbal, košarku i boks, pa sve ostalo.
Dosta dobro je igrao šah, ali šahovsku slavu nije tražio među sportistima.
Dovoljno smo mu paceri bili mi.
Bio je Partizanov navijač svim srcem i svim umnim silama. Svoj pesnički dar, bez porudžbina, stavljao je Partizanu na raspolaganje. Puštao je pamet na zeleni teren. O tome svedoče brojni stihovi, najčešće distisi objavljivani u "Partizanovom vesniku". Sigurno je da je i ovde napravio veliko pesničko istraživanje - kako se rimuju crno-beli, potrošivši rasipno najviše neočekivanih rima. Njegovo je ono o neprikosnovenosti Partizana:
"Zemlja, vazduh, voda,
fudbal, vaterpolo... košarka..."
НЕВЕРНИК - Душко Радовић
Петар сваке ноћи сања да има Бога.
Бог не постоји али у његовом сну постоји. Дође, гледа га, разговарају.
Бог Петру ти он Богу ви;.
Петар једва чека да се пробуди. Да га не види више.
Али прође дан и дође ноћ. А Бог сваке ноћи не попушта.
Поваде Петру све зубе. Мисле, то је од зуба. Али није од зуба.
Јер се Онај поново јавља.
Пошаљу Петра у бању. У најзабаченију и кришом. А Бог за Петром, у први бањски сан. И онда редом сваке ноћи.
А не постоји.
После извесног времена Петар умре.
А онај исти Бог дође му и у тај последњи сан.
Узме скрхану душу и смести је на најлепше место, међу саме Aрхангеле и Cерафиме.
Петар чека кад ће се пробудити.
Не верује и не верује.
Dečji program tek na kraju dana,kad se deca vrate iz kafana.
Predlažemo naslov intermeca: "Od gledanja ne prave se deca."
Prvi imam, a drugi tek faćam i ne shvaćam što kiriju plaćam.
Ja sa ženom imam neprilika, ton je prejak a očajna slika.
Ona što me sa ekrana gleda, nema nazad, ima samo spreda.
Žalimo se glavnom TV gazdi da nam ekran na alkohol bazdi.
Kad života stigne zadnji prizor, mesto sveće pal‘te televizor.
Na TV se i puca i strada, al‘ ni jedan urednik ne pada.
Gledam, slušam, pravim se da čujem, klimam glavom kao da verujem.
Već me teške sumnje crv nagriza da mi nije i život repriza.
Maloj deci je dosadno
Protiv decje dosade izmisljaju se igracke.
Jedne igracke su makaze. Makazama se mogu seci: knjige, haljine i prsti.
Druga igracka je cekic. Cekicem se mogu kucati: ekseri, zidovi i takodje prsti.
Treca igracka su sibice. Sibicama se mogu izgoreti: haljine, prostirke i opet prsti.
Deca su mala a prsti su najmanji.
Bio tako jednom jedan prst i zvao se Djura. Imao je mnogo brace. Mnogo, to je sigurno vise od sest.
Jednom su braca povela Djuru u fioku. Djura je isao poslednji i prikljestio je nokat.
Drugi put su ga vodili u rernu. Da vide da li je vruce. I Djura se ispekao.
Treci put igrali su se iglom. Svi su se izmakli a Djura se izbo.
Djuro, Djuro, nisi ti valjda najgori prst?
Jeste!
Kad treba da se cacka nos – hajde ti, Djuro.Kad treba u hladnu vodu – guraj Djuru.
A kad treba zamociti dva prsta u pekmez, onda su to neki drugi prsti, a ne Djura.
Dosadilo Djuri. Dosta je. Nece vise.
Tog Djuru imaju sva deca. To je onaj peti, najmanji.
I kod vas sigurno nista ne radi. Cuci ili sedi. Skupi se, kao da mu je hladno.
Nije za rad, ali je za veselje.
Uze da svira na klaviru, segaci se i mazi.
Neka ga, kad je mali.
Tri frtalja Kralja
Bio jednom jedan kralj. Ne ceo vec samo tri frtalja.
Tri frtalja kralja.
Falio mu frtalj da bi bio kralj.
Tri frtalja kralja - to jos nije kralj. To je tri frtalja kralja.
Gde da nadje frtalj?
Frtalj kralja? Ima li gde frtalj kralja?
Imali su negde celog - nemaju ga vise.
Gde imaju - ne krnji im se. Daju li frtalj svoga kralja,
ostade im tri frtalja. Tri frtalja kralja - to nije kralj.
Gde da nadju frtalj? Ima li gde frtalj kralja?
Srecom, nadje se u jednom dobroj zemlji - kralj i po.
Kralj i po, to je vise nego kralj. To je kralj i po.
Kralju i po - rece tri frtalja kralja - biste li mi dali frtalj,
da postanem kralj?
- Vrlo rado - rece kralj i po. - Dohvatite malj, odvalite frtalj.
Ja sam kralj i po. Frtalj manje, frtalj vise - ne menja stvar.
Tri frtalja kralja prihvati se malja i raspali kralja i po.
Pade kralj i po u ckalj - odvali se frtalj.
Tri frtalja kralja uze frtalj od kralja i po i postade kralj.
Kralj i po postade kralj i frtalj, sto je jos uvek vise,
a ne manje nego samo kralj.
Sve što raste
htelo bi da raste
- Neka raste
i treba da raste!
Sve što cveta
htelo bi da cveta...
- Neka cveta
i treba da cveta!
Neka gleda
sve što ima oko,
svako krilo
nek leti visoko!
Leteti, leteti, lepo je leteti!
Živeti, živeti, lepo je živeti!
Sve što leti
htelo bi da leti...
- Neka leti,
i treba da leti!
Sve što peva
htelo bi da peva...
- Neka peva,
i treba da peva
Neka skače
sve što ima nogu,
neka trče
svi koji to mogu!
Skakati, skakati, lepo je skakati!
Živeti, živeti, lepo je živeti!
Sve što trči
htelo bi da trči...
- Neka trči,
i treba da trči!
Sve sto kljuca
htelo bi da kljuca...
- Neka kljuca,
i treba da kljuca!
Neka peva
sve što ima glas,
niko lepše,
vedrije od nas.
Pevati, pevati, lepo je pevati!
Živeti, živeti, lepo je živeti!
Na kraju ove i na početku Nove godine,
mogli bismo se kao deca zakleti i reći makar sebi:
neću više nikad, ili ću manje nego do sada,
ili ću samo onoliko koliko moram, jer sam takav kakav sam.
Nemojte se danas boriti za ono protiv čega ste se nekad borili.
Nemojte nikad više tudjim greškama objašnjavati i pravdati svoje.
Nemojte raditi ono čega bi se vaši roditelji stideli
i čega će se vaša deca sutra stideti,
nemojte sebe proglašavati jedinim i najboljim.
Najbolji više nisu živi, a mi smo tu samo zato što njih više nema.
Oslobadjajte se slugu. Pomozite im da ne budu sluge
čak i onda kada bi oni to hteli da budu.
Poštujte druge ljude, nemojte ih proglašavati prijateljima
samo onda kada su vam potrebni.
Nemojte se dokazivati pred gorima od sebe, pred ravnodušnima,
pred onima kojima bi trebalo platiti piće da bi vas slušali
i da bi vam verovali.
Nemojte stalno vikati i traziti još.
Ponekad recite dosta i neću više, hvala ni ovo nisam zaslužio.
Nemojte tražiti da vam se unapred plati ono što sto ćete tek uraditi.
Mogli biste pre toga vratiti ili uraditi ono što ste već uzeli.
Budite skromni što vi tako hoćete,
a ne samo zato sto vam drugi nedaju.
Dusko Radovic..novogodisnja cestitka
Dusko Radovic, 1. januar 1982.
"...Danas je prvi dan, početak.
Želim vam da vas ne boli ono što vas je bolelo
a da vas voli ono što vas nije volelo.
Želim da vam deca budu bolja od vas, da se
više vi hvalite njima nego oni vama.
Želim da vas dobro služe noge, da na njima
provedete veći deo nove godine, da imate više
posla nego vremena.
Želim vam da budete potrebniji drugima
nego oni vama.
Da želite i možete više nego što vam treba a da
sve što vam pretekne podelite sa onima koji ne mogu
kao vi.
Nemojte uzimati mnogo više nego što dajete.
Mislite malo na one kojima će morati da uzmu
ono što vama budu dali.
Želim vam da dobijete stan ako ga nemate ili
da umete da se radujete ako ga već imate.
Da vam ono što imate ne bude manje od
onoga što nemate.
Želim vam, na kraju, da ova godina ima više sreće
sa vama nego prethodna!"
Mnoge duhovitosti Dušana Radovića iz "Kasine", "Gradske kafane", "Sunca" i "Mažestika" na račun pojedinih pisaca završile su, neautorizovane, u "Ježevoj" rubrici "Pššš"...
Mnoge su već deo ondašnje kafanske anegdotike. Za mnoge se ne zna tačno - da li su Radovićeve ili Bećkovićeve, ili su zajedničke.
Evo nekih Radovićevih dosetki:
Za Miru Alečković je rekao da ima najduži skojevski staž.
Za raspopa Nikolu Drenovca je pričao: kako je u "Lotos baru" pokušao da uđe sa epitrahiljom umesto obavezne kravate.
"Kad su Zekini golaći, u vreme Prvog srpskog ustanka, bili jednom u Beogradu, onda im je tu zaostao Dušan Baranin", ovo je sam Dušan Baranin rado prepričavao.
Miodrag Bulatović je za njega bio poslednji krik svetske telefonije.
Vasko Popa je, po Radoviću, bio najproganjaniji srpski pisac. On je prognan u - Gradski komitet!
Za Mirka Kovača je mislio da piše pred ogledalom, da bi zauzeo pozu!
Za Branu Crnčevića je tvrdio da ne bira sredstva da bi bio cilj!
Za Vasilija Popovića je rekao da je pravičan u svojoj mržnji prema piscima, jer ni sopstveno ime ne podnosi (Ugrinov)!
Za Janeza Paćuku (Bećković) govorio je da je svetski ekspert za gluposti, kome je Frojd legao na kauč!
Dešavalo se da se Dušan Radović zaboravi, pa da se zameri psima. Da da neku izjavu za novine po pse neprijatnu ili da nešto napiše po njih nepovoljno. Kad god je prevlađivao strah od pasa, pisao je o njima kritično.
Jednom je u "Beograde, dobro jutro" izgovorio: "Psi nikad nisu živeli bolje!
Nekad su oni čuvali nas, sada mi čuvamo njih.
Živeti kao pas, to danas znači - u blagostanju, bez briga".
Sutradan nam je u "Mažestiku" praveći verbalnu paradu, pričao kako se gadno prešao što je to napisao i kako ne zna koje neslućene posledice može imati.
"Kakve posledice, kad psi ne znaju da čitaju", Dušan Baranin je uzimao sve zdravo za gotovo, to jest bukvalno.
"Možda i ne čitaju", složio se Radović da Baranina u njegovim godinana ne dovodi u nepriliku, ali je dodao: "Ali je sigurno da slušaju radio. Eto, noćas su na mene lajali svi psi od Zvezdare do Beograđanke".
Svi smo sad gledali u Baranina, očekujući šta će on na ovo reći.
"U četiri sata?", pitao je Baranin, koji je stanovao blizu Radovića, kod "Liona".
"U četiri sata!", potvrdio je Radović.
"Bogami si im se gadno zamerio", kazao je Baranin: "Lavež je i mene probudio!"
To što u detinjstvu nije mogao da bude sportista, jer po sopstvenom čestom isticanju, nije bio ni snažan, ni dovoljno vešt za mnoge fizičke discipline i, jer je "kao dete imao veliku glavu i nejako telo" pa ga je sopstvena glava pretezala, Dušan Radović je nadoknađivao kao navijač.
Voleo je fudbal, košarku i boks, pa sve ostalo.
Dosta dobro je igrao šah, ali šahovsku slavu nije tražio među sportistima.
Dovoljno smo mu paceri bili mi.
Bio je Partizanov navijač svim srcem i svim umnim silama. Svoj pesnički dar, bez porudžbina, stavljao je Partizanu na raspolaganje. Puštao je pamet na zeleni teren. O tome svedoče brojni stihovi, najčešće distisi objavljivani u "Partizanovom vesniku". Sigurno je da je i ovde napravio veliko pesničko istraživanje - kako se rimuju crno-beli, potrošivši rasipno najviše neočekivanih rima. Njegovo je ono o neprikosnovenosti Partizana:
"Zemlja, vazduh, voda,
fudbal, vaterpolo... košarka..."
НЕВЕРНИК - Душко Радовић
Петар сваке ноћи сања да има Бога.
Бог не постоји али у његовом сну постоји. Дође, гледа га, разговарају.
Бог Петру ти он Богу ви;.
Петар једва чека да се пробуди. Да га не види више.
Али прође дан и дође ноћ. А Бог сваке ноћи не попушта.
Поваде Петру све зубе. Мисле, то је од зуба. Али није од зуба.
Јер се Онај поново јавља.
Пошаљу Петра у бању. У најзабаченију и кришом. А Бог за Петром, у први бањски сан. И онда редом сваке ноћи.
А не постоји.
После извесног времена Петар умре.
А онај исти Бог дође му и у тај последњи сан.
Узме скрхану душу и смести је на најлепше место, међу саме Aрхангеле и Cерафиме.
Петар чека кад ће се пробудити.
Не верује и не верује.
Dečji program tek na kraju dana,kad se deca vrate iz kafana.
Predlažemo naslov intermeca: "Od gledanja ne prave se deca."
Prvi imam, a drugi tek faćam i ne shvaćam što kiriju plaćam.
Ja sa ženom imam neprilika, ton je prejak a očajna slika.
Ona što me sa ekrana gleda, nema nazad, ima samo spreda.
Žalimo se glavnom TV gazdi da nam ekran na alkohol bazdi.
Kad života stigne zadnji prizor, mesto sveće pal‘te televizor.
Na TV se i puca i strada, al‘ ni jedan urednik ne pada.
Gledam, slušam, pravim se da čujem, klimam glavom kao da verujem.
Već me teške sumnje crv nagriza da mi nije i život repriza.
Maloj deci je dosadno
Protiv decje dosade izmisljaju se igracke.
Jedne igracke su makaze. Makazama se mogu seci: knjige, haljine i prsti.
Druga igracka je cekic. Cekicem se mogu kucati: ekseri, zidovi i takodje prsti.
Treca igracka su sibice. Sibicama se mogu izgoreti: haljine, prostirke i opet prsti.
Deca su mala a prsti su najmanji.
Bio tako jednom jedan prst i zvao se Djura. Imao je mnogo brace. Mnogo, to je sigurno vise od sest.
Jednom su braca povela Djuru u fioku. Djura je isao poslednji i prikljestio je nokat.
Drugi put su ga vodili u rernu. Da vide da li je vruce. I Djura se ispekao.
Treci put igrali su se iglom. Svi su se izmakli a Djura se izbo.
Djuro, Djuro, nisi ti valjda najgori prst?
Jeste!
Kad treba da se cacka nos – hajde ti, Djuro.Kad treba u hladnu vodu – guraj Djuru.
A kad treba zamociti dva prsta u pekmez, onda su to neki drugi prsti, a ne Djura.
Dosadilo Djuri. Dosta je. Nece vise.
Tog Djuru imaju sva deca. To je onaj peti, najmanji.
I kod vas sigurno nista ne radi. Cuci ili sedi. Skupi se, kao da mu je hladno.
Nije za rad, ali je za veselje.
Uze da svira na klaviru, segaci se i mazi.
Neka ga, kad je mali.
Tri frtalja Kralja
Bio jednom jedan kralj. Ne ceo vec samo tri frtalja.
Tri frtalja kralja.
Falio mu frtalj da bi bio kralj.
Tri frtalja kralja - to jos nije kralj. To je tri frtalja kralja.
Gde da nadje frtalj?
Frtalj kralja? Ima li gde frtalj kralja?
Imali su negde celog - nemaju ga vise.
Gde imaju - ne krnji im se. Daju li frtalj svoga kralja,
ostade im tri frtalja. Tri frtalja kralja - to nije kralj.
Gde da nadju frtalj? Ima li gde frtalj kralja?
Srecom, nadje se u jednom dobroj zemlji - kralj i po.
Kralj i po, to je vise nego kralj. To je kralj i po.
Kralju i po - rece tri frtalja kralja - biste li mi dali frtalj,
da postanem kralj?
- Vrlo rado - rece kralj i po. - Dohvatite malj, odvalite frtalj.
Ja sam kralj i po. Frtalj manje, frtalj vise - ne menja stvar.
Tri frtalja kralja prihvati se malja i raspali kralja i po.
Pade kralj i po u ckalj - odvali se frtalj.
Tri frtalja kralja uze frtalj od kralja i po i postade kralj.
Kralj i po postade kralj i frtalj, sto je jos uvek vise,
a ne manje nego samo kralj.
Sve što raste
htelo bi da raste
- Neka raste
i treba da raste!
Sve što cveta
htelo bi da cveta...
- Neka cveta
i treba da cveta!
Neka gleda
sve što ima oko,
svako krilo
nek leti visoko!
Leteti, leteti, lepo je leteti!
Živeti, živeti, lepo je živeti!
Sve što leti
htelo bi da leti...
- Neka leti,
i treba da leti!
Sve što peva
htelo bi da peva...
- Neka peva,
i treba da peva
Neka skače
sve što ima nogu,
neka trče
svi koji to mogu!
Skakati, skakati, lepo je skakati!
Živeti, živeti, lepo je živeti!
Sve što trči
htelo bi da trči...
- Neka trči,
i treba da trči!
Sve sto kljuca
htelo bi da kljuca...
- Neka kljuca,
i treba da kljuca!
Neka peva
sve što ima glas,
niko lepše,
vedrije od nas.
Pevati, pevati, lepo je pevati!
Živeti, živeti, lepo je živeti!
Na kraju ove i na početku Nove godine,
mogli bismo se kao deca zakleti i reći makar sebi:
neću više nikad, ili ću manje nego do sada,
ili ću samo onoliko koliko moram, jer sam takav kakav sam.
Nemojte se danas boriti za ono protiv čega ste se nekad borili.
Nemojte nikad više tudjim greškama objašnjavati i pravdati svoje.
Nemojte raditi ono čega bi se vaši roditelji stideli
i čega će se vaša deca sutra stideti,
nemojte sebe proglašavati jedinim i najboljim.
Najbolji više nisu živi, a mi smo tu samo zato što njih više nema.
Oslobadjajte se slugu. Pomozite im da ne budu sluge
čak i onda kada bi oni to hteli da budu.
Poštujte druge ljude, nemojte ih proglašavati prijateljima
samo onda kada su vam potrebni.
Nemojte se dokazivati pred gorima od sebe, pred ravnodušnima,
pred onima kojima bi trebalo platiti piće da bi vas slušali
i da bi vam verovali.
Nemojte stalno vikati i traziti još.
Ponekad recite dosta i neću više, hvala ni ovo nisam zaslužio.
Nemojte tražiti da vam se unapred plati ono što sto ćete tek uraditi.
Mogli biste pre toga vratiti ili uraditi ono što ste već uzeli.
Budite skromni što vi tako hoćete,
a ne samo zato sto vam drugi nedaju.
Dusko Radovic..novogodisnja cestitka
Dusko Radovic, 1. januar 1982.
"...Danas je prvi dan, početak.
Želim vam da vas ne boli ono što vas je bolelo
a da vas voli ono što vas nije volelo.
Želim da vam deca budu bolja od vas, da se
više vi hvalite njima nego oni vama.
Želim da vas dobro služe noge, da na njima
provedete veći deo nove godine, da imate više
posla nego vremena.
Želim vam da budete potrebniji drugima
nego oni vama.
Da želite i možete više nego što vam treba a da
sve što vam pretekne podelite sa onima koji ne mogu
kao vi.
Nemojte uzimati mnogo više nego što dajete.
Mislite malo na one kojima će morati da uzmu
ono što vama budu dali.
Želim vam da dobijete stan ako ga nemate ili
da umete da se radujete ako ga već imate.
Da vam ono što imate ne bude manje od
onoga što nemate.
Želim vam, na kraju, da ova godina ima više sreće
sa vama nego prethodna!"