...solilokvium i nada u Riječ...

.

......moć rodjenja nadmašuje teatar koji nušnost sprema ali u nama je datost kojim putem ćemo ići i, niko drugi ne može osim nas , nama život žabokrečinom politi.Gubimo uvijek ili , skoro uvijek u rukama zasadjeni cvijet koji nemarno ispustimo i provedemo resto života u traženju njegovom...raspon izmedju radjanja i smrti nije to život , to je samo mogućnost življenja a mnogi od nas samo pored biljaka vegetiramo i mirise njihove krademo kao opijate i u dozvoljenim lažima,- završavamo...


...to je nemoć
uspjelog stradanja
i pjesme uspjele
u ušima pjesnika
ali onog pjesnika
koji punim perom
piše
i prazni podrume
svoje tamnine
i oprezan je samo
da paucima
mreže ne zamrsi
paucima
i zalutalim
jaucima..
 
UH! koliko moćno prijatelju moj!!!!

mada je UVEK, ili gotovo uvek..seta pratioc tvoje besede..
verovati...ma ne, želeti..da ŽELETI i poput navigacije
usmeravati misao za oplodnju, jer OPLODI SE SVE
udruži u jače, stabilnije, prodornije - da zakoreni
i izdankom krene put povratne relacije i smesti
u mreže naše duše poput glazure, patine za spoznaju
da JESMO dragi moj živi samo kada nam srce drhti
ljubavnim transverzalama, ma neka je to udah jedan
vredan titraja tek, mi smo bogati neprecenjivo
ako GA prepoznamo i hranimo dnevno. :heart:

govorim ovo poput propovedi, da se ne zaboravi
jer ume pored nas da klizne -bez da nas okrzne
TO za čime čeznemo jer uspavanost i nemar
zamagljuju nekom trivijalom kojom pravdamo
utrošeno isprazno bauljanje i jauk-grč za minulim
nekim lepotama, a da lepotu posvuda sada oko nas
ni primetili a ni takli nismo.
jaučem i ja, mada nemo..neko reče:
živ si sve dok ti srce drhti-dok voliš ili
si zaljubljen...valjda postoji vreme za predah
inače ne mogu da objasnim ovaj zastoj
koji me ledeno ismejava i mrzne posred srca - mene
koja ljubav smatra osnovnom kulturom, notornim
aksiomom za opstanak i duše i tela.
 
...zna to tako dobro da ustrijeli
draga mi i mila
Tol
zna ona tako krvnički lijepo
da podsjeti na rezak
bol
koji je propovijedao još
Mišima Jukio
jer
tamo gdje se strast sreta sa lijepim
lijepe se prsti mlazevima krvi i znoja
a ponekad i odsutnost poslije
jer obje strane ne mogu otići
s boja...

...odu ali da se opet vrate
pa zamolim ja tako sebe
Da, Faraonn_e
znate
Madam Tol
od Pančeva
procviljela bi to onako isto
kao Ala Pugačova

...Tol , elementarni nasrtaji koji ponekad i Tamišu
talase pometu...
...Bože,
sve joj se lijepo ispunilo
još
na ovom Svijetu....

Tako joj želio i želi, -faraonn Tumnopoteh I
 
Dragi vladaru svetlosti,
mili pratioče mojih misli
hvala na osudi na lepo i
ispunjenošću zgusnuto u zenicu
moje budnosti i bludnosti
verujem u tvoje reči
koje zlate etar sve do tamo
gde je misao tek cilj
a povratak sluti
bezvremenost.
:heart: :cmok2:
 

Back
Top