PTIČIJI APEL

Uvek sam tu da ih nahranim,moj Lončaru..
Povremeno kupim hleb u marketu pored parka i bacim ga pticama.
Znaš,nije me stid da u prolazu otkačim kesu sa hlebom okačenu o kontejner i da ga razlomim i bacim u park kroz koji prolazim..

A o mačkama i psima da i ne govorim...hranimo ih i sada posebno izmedju zgrada,gazimo dubok sneg da dodjemo do prozora suterena i podruma gde su našli utočište od jezive hladnoće.

Ma,tuga jedna kako su bespomoćni po ovom vremenu!
Koliko puta samo pomislim dok sedim u toplom stanu kako je njima tamo dole u ledenim betonskom katakombama...

Pomoći,nego šta....naša je obaveza,zato se i zovemo ljudima!


Zahvaljujem na ovom apelu,dečkonjo plemeniti moj.....:heart:
 
Volim ptice. I hranim ih kad god mogu. U poslednje vreme imam na terasi par golubova koji su se tu naselili i odomacili. Bar za ptice ne treba ni mnogo vremena, ni mnogo truda. Minut brige i to je sve. A za njih je veliko.
 
Zimi hranim vrapce. Leti čuvam svoje laste (2 gnezda) od lopova (svrake)
Komšija ima dve kućice za ptice, odmah useljene nekum pticama, neznam tačno šta su
liče na vrapce ali su veći i šareni, raznobojni
A u Prištini sam umao svoje gugutke.
Švedska terasa, i metalana konstrukcija za sušenje veša.
One su napravile gnezdo u ćošku.
Interesantno je da su sletale na vrh konstrukcije, "pešačile" do gnezda
i nikada nisu isprljale to što se sušilo.
Od mene nisu bežale. Normalno da nisam pokušavao da ih uhvatim.
Neverovatno ali istinito.
NEVEROVATNA ALI ISTINITA PRIČA:
Pošlog leta čujem pište laste.
Izadjem kad ono napala svraka. Ja sa metlom čuvao gnezdo, one pište.
Odjednomm se stvorilo desetak lasta, napali svraku i oterali je.
Ne lažem, stvarno nisam izmislio.
 
Poslednja izmena:
Ol9cKgVz.jpg
 

Back
Top