Pa dokle ovako?!!!!

Iako zelimo kontrolisati sopstveni bjes , to uvjek nije moguce i uciniti.Kada vam dan zapocne ganjanjem papira, tj. moljenjem drzave za ono sto vam po zakonu pripada, poznato je da takav dan nazivamo ludilom , a njegov kraj obicno zacinimo tabletama za smirenje koje su nam nakon beskonacnog cekanja u predugackim redovima , zaista potrebne.
U danasnje vrjeme veoma je tesko opstati u ovom surovom svjetu ako nisi zvjerka dovoljna jaka da pregazis sve pred sobom i pojedes slabije.Potrebno je znati sve tehnike uspjesne i krajnje nekulturne komunikacije izmedju ljudi koja se najcesce prekida recenicama zbog kojih smo kao mali dobijali batine, jer smo uceni da su nekulturne i vulgarne....sto je priznajmo jos jedna greska u odgoju nasih roditelja!
Mislite da preterujem? Ma samo vam se cini , ja za sebe jos i ima hrabrosti reci da sam covjek, tolerantan i kulturan onoliko koliko to moja sredina dozvoljava, ali ipak bogati rjecnik i ukusna graderoba nisu ono sto nam je potrebno kako bi opstali na ovom brdovitom Balkanu, potrebne su palice, kamenje i dugacak jezik.
Nije mi jasno u sta se polako pretvaramo ? Zelimo u Evropu a nemamo kulturu izrazavanja.Pljujemo jedni po drugima , jer smo nervozni i nezadovoljni drzavom u kojoj zivimo i njenim pravilima koje smo ruku na srce sami izabrali , a sada kada nam smetaju samo bezopasno lajemo, dok ujedanje ostavljemo za one malo hrabrije!
Pa dokle ovako?
Svaka nova kvaka za koju se uhvatimo, novi je poziv za primanje mita, nigdje ne mozemo traziti svoja prava bez 1l soka , 100g kafe i ukusne bombonjere u sarenoj vrecici.Da bi upisali stanove u katastar moramo ponjeti nekoliko koverti, naravno ne praznih, kako bi nam svako rukovanje bilo ugodnije , ali ne nama nego onima sa kojima se rukujemo.Takvi ljudi sebe nazivaju pravnicima, geometrima, policajcima i doktorima, pa zar ih nije sramota?!
Poceli smo kupovati sami sebi bolnicke krevete kako bi mogli poslije operacije na zasluzeni oporavak, inekciju cemo dobiti samo ako sestri kupimo najnoviji parfem , pljackanje stana bice uvedeno sudski registar samo ako sudiji poklonimo manji mjesecni dzeparac, a advokati koji se navodno skoluju da bi pomagali ljudima, deru nas do gole koze pod izgovorom da su pojedini slucajevi bili previse stresni?Sta bi to trebalo da znaci ? Da trazeci svoja prava drugima nanosimo dusevnu bol? Pa to je smjesno, pita li se drzava koliko je boli naneseno nama?!
Placamo poreze koji svakog mjeseca sve vise rastu, kamate na racunima duplo su vece od napravljenog duga, a elektrodistributere mozemo nazvati utjerivacima dugova, jer bi svaki drugi nadimak za njih bio preveliki kompliment.
Probuditi se u ovakvoj drzavi znaci imati lavlje srce, hrabrost junaka, povecanu dioptriju i probleme sa sluhom, jedino tako mozemo opstati u protivnom nam prjeti visok pritisak, srcani udar, a nakon mukotrpnog oporavka urucen sumljivo tkucani otkaz uz opravdanje da ste tehnoloski visak....impresivno zar ne?!
A onda kao osoba koja tek zapocinje sa svojim zivotom pozelim da sam na kraju, jer stvarno ova bitka mi se cini ponekad izgubljenom!
 
U potpunosti te razumem i jasno mi je sta pisac zeli reci.To je zivot,
surov, realan, pa ko se snadje pricace kako je bilo. Nije problem u
svim tim suludim situacijama u kojima se nalazis vec u tebi sto to sve
primas i suvise k'srcu.Probaj da filtriras, da propustas gluposti, gadosti i bedastoce a da primecujes ono malo lepih stvari koje ti se
sigurno dogadjaju.Bice ti bolje veruj i manje ce te glava boleti i neces
koristiti hemiju da resis taj problem. To je jedini nacin, ono drugom je
udaranje glavom o zid. " Oni " mogu jos dugo da budu bezobrazni,
korumpirani i primitivni ali ti ne moras cekati da se poprave. Ti moras
ziveti na zalost s tim da je ovde ovako ili da trazis mesto gde ces
ziveti kako zamisljas. Nema tog mesta veruj , svuda se ti moras
prilagoditi situaciji jer je jako tesko menjati situaciju.Obicno su ti
obrti situacija - krvavi i grubi. Ja sve to isto primecujem godinama i
znam da nisam sposoban sam da menjam ljude i svet a ni drzavu
vec da pronadjem model koji meni odgovara i plivam izmedu prepreka
a ne preko. Ako nastavis da se nerviras i da te to sve pogadja previse
neces biti sposobna da budes sebi dobra a kamoli jos nekom a od
takvih svi beze. Pogledaj u onu svetlu tacku na kraju tunela i neka ti
ona bude zvezda vodilja.
Pozdrav od Miroslava.
 
Hvala na rjecima utjehe, ali covjeku nekada stvarno prekipi, osjetis se toliko bespomocno na ovoj velikoj planeti da se zapitas zasto uopste postojis, ali danas sam smirenija , juca sam bila stvarno ljuta kada sam ovo napisala.
 

Back
Top