Neke filozofske knjige pročitamo s lakoćom,a neke kao da se filozof trudio
da što više zakomplikuje i učini nečitljivim...
Neka filozofska knjiga naprosto pleni i pročitaš je više puta (meni je to Also sprache Zaratustra Ničea),
a neku ili jedva proćitaš do kraja ili i ne pročitaš (Fenomenologiju duha Hegela nisam ni hteo do kraja
da pročitam-naljutilo me takvo pisanje)...
Moguće da se radi o psihološkoj temi,ali bih rekao da je ovo više problem filozofa koji i ovde
ponekad pišu harizmatično,a poneki -ne možeš ni čitati-koliko zakomplikuju (Onaj Covi recimo...)
У овом цитату је све речено као одговор на твоје питање.
"Kao sto je lep oblik tela najpovoljnije vidjen kada je telo sasvim lako odeveno ili uopste bez odela isto tako ce se svaka lepa i zaista bogata inteligencija uvek izrazavati na najprirodniji, najotvoreniji i najednostavniji nacin. I obrnuto , duhovno siromastvo , konfunznost, nastranost, odevace se u nategnute izraze i u najnejasniju retoriku, da bi tako zamotali u teske i pompezne fraze sitne, prazne , prozaicne ili svakidasnje misli.
Oni su u tome slicni coveku, koji u nedostatku lepote, pokusava da taj nedostatak nadoknadi odelom, pa bi da skrije rugobu svoje licnosti varvarskim gizdanjem, perjem , kolorima ogrtacima. I kao sto bi se takav covek nasao u velikoj nevolji kada bi morao da hoda go, tako bi i nas autor bio u neprlici kada bi ga prisilili da svoju pompeznu , nejasnu knjigu prevede na razumljiv jezik koji bi otkrio siromastvo njenog sadrzaja".
Svet kao volja i predstva 1, glava 47.
То је једна читава психологија, феномен..не знам како то да назовом, а у коме се људи никаквих квалитета .... проглашавају интелектуланим величинама. То је игра коју је најбоље описала она прича о царевом новом оделу.
Nekada davno u nekom dalekom kraljevstvu vladao je car koji je vise od svega voleo lepu, modernu i skupocenu odecu na koju je trosio nemereno mnogo blaga. Nikada nije brinuo o svojim sunarodnicima, slugama pa cak ni o svojim najblizima vec samo o kupovini odece.
Jednog dana, u njegovo kraljevstvo stigose dva mladica koji odose kod cara i predstavise se za vrhunske krojace iz dalekog kraljevstva. Car ih odusevljeno primi i odmah zapita:
- Gospodo, dobro dosli u moje kraljevstvo. Kazite mi, kakva odela sijete?
- Hvala na gostoprimstvu, Vase Velicanstvo. Mi sijemo specijalna odela koja prelepo izgledaju, napravljena su od najkvalitetnijih materijala i poseduju magicnu moc - nasa odela su nevidljiva svima koji su glupi i koji ne zasluzuju da zive plemickim zivotom.
Још једна илустрација (кликни на прикажи садржај)
Ко није, целу причу може прочитати овде
http://www.zadecu.com/Bajke/carevo-novo-odelo.php
Данас постоје гомиле "врхунских дела" исто тако "врхунских аутора" која су обична збирка ништавила, парада празних појмова и бесмисла. А једино психологија царевог новог одела јесте оно што спречава да то буде јасно и гласно казано. Иако свако појединачно види "ДА ЈЕ ЦАР ГО".
Рецимо Хегел је јасан пример тога. Један од многих.
Он је ето јeдан од најцењенијих филозофа. Иако је његово дело скуп бесмислица, то не спречава академску елиту да га славе. Мало је оних попут ШОПЕНАУЕРА КОЈИ се усудио и рећи оно што сви виде..
Hegelova takozvana filozofija jeste jedna kolosalna mistifikacija koja ce nasem potomstvu davati neiscrpnu temu za sprdanje s nasim vremenom. To je pseudofilozofija koja koci sve duhovne snage, zagusuje svako stvarno misljenje i na njegovo mesto posredstvom najgore zloupotrebe jezika, stavlja najispraznije , najbesmislenije , najnemisaonije, dakle najzaglupljujuce mlacenje prazne slame.
Ko moze da cita njegovo najhvaljenije delo, takozvanu Fenomenologiju duha a da se pri tom ne oseca kao u ludnici - tamo i spada.
Sopenhauer