Sedam...pa s početka
Prvoga dana , bio sam pometen
seme žita razbacano ,
po besno vrelom kamenjaru
suvišno uzaludan ...
bludan ,
neprisutan , tu gde jesam ...
"niodkudan" .!
Drugoga dana , sam se izmigoljio na stepenik ,
trag budjavoga znoja i prokislosti ,
odavao je glad za ženom , žedj za željom ...
čulnost ... leprozni čemernik ...
koji sebe samog spotiče i potire
usta ne^ma, suva...vapajem , govorile su ruke
...-a u mislima bi promicalo...; zar slučajno je ovo sve ?
Trećega dana , sam hodao nad ponorom ! ...
pri tom krt i lomljiv kao suva , nagorela grana
po konopu dana i snevanja,
izmedju šuma i gomila betona
na sred trapeza ... a sa krajeva ...,
na jednome, obasjane misli
i sa drugoga, slepila bezdana .!
Četvrtoga dana , vec sam uzdiso duboko
rastresao glavom mahnito ko mula
kako utab'o bih misli i sagledavanje široko...
da svaki kamen nigde nije isti
i da voda bistra samo zdrava je na oko .!
Tumbajući misli svoje , razbudjivo čula
;- da "neka" tamo nula ,
nikad nije jedan ,
- a tamo "neko" jedan ...,
uvek može biti nula ?!?
Petoga dana , sam trčao dolinom
u šumi disao svom silinom ... skakao s' visinom ,
sjedinjavao s' divljinom .
Postio sa slašću
a mazao se s' mašću
kup'o se po ledu , snegu
i potpuno go , pred hiljadama odevenih
bez zrna stida ... Ja bitisao sam , na bregu .!!!
Šestoga dana , sve one mi drage rane
u ožiljke preobrazile se ,
mimikrijom iznudjene ...
sve melemima premazane .
Da , da ... priznadoh tad sebi
Strast me strasno zgazila po duši
kada jurcas bezglavo , vrtiš se u krug
a tako nikud nema kraja ,
i spirala smisla , sva se ruši ,
i rasparčano kruni ...
a krunivo te guuuušššiiii .........
I Ti ostaješ nem !...
Poslednji .!
Telo ti se suši .
Sve lenji si i lenj .!
Sedmog dana , začudo , bio sam celovit ???
Dno i korak u visine ... možda dva?
ali sam se izdigo sa dna .!!!
Pronašao u sebi ono čedno biće
fetus ogoljeni , u posteljici netaknut ,
neukaljan ...
nedostižno , daleki "nad-čovek" !
Jedro svega , "ne-vidnoga"
i sve postalo je kristal...
...hladna reč...ledena
..."neotopljiva"...
P.S- sve ovo i treba biti igra reči, najlepša poezija , ima više harmonije i melodije, nego li konciznosti i jasnoće...u suprotnom je prozna poezija , itd.(barem po meni)
Prvoga dana , bio sam pometen
seme žita razbacano ,
po besno vrelom kamenjaru
suvišno uzaludan ...
bludan ,
neprisutan , tu gde jesam ...
"niodkudan" .!
Drugoga dana , sam se izmigoljio na stepenik ,
trag budjavoga znoja i prokislosti ,
odavao je glad za ženom , žedj za željom ...
čulnost ... leprozni čemernik ...
koji sebe samog spotiče i potire
usta ne^ma, suva...vapajem , govorile su ruke
...-a u mislima bi promicalo...; zar slučajno je ovo sve ?
Trećega dana , sam hodao nad ponorom ! ...
pri tom krt i lomljiv kao suva , nagorela grana
po konopu dana i snevanja,
izmedju šuma i gomila betona
na sred trapeza ... a sa krajeva ...,
na jednome, obasjane misli
i sa drugoga, slepila bezdana .!
Četvrtoga dana , vec sam uzdiso duboko
rastresao glavom mahnito ko mula
kako utab'o bih misli i sagledavanje široko...
da svaki kamen nigde nije isti
i da voda bistra samo zdrava je na oko .!
Tumbajući misli svoje , razbudjivo čula
;- da "neka" tamo nula ,
nikad nije jedan ,
- a tamo "neko" jedan ...,
uvek može biti nula ?!?
Petoga dana , sam trčao dolinom
u šumi disao svom silinom ... skakao s' visinom ,
sjedinjavao s' divljinom .
Postio sa slašću
a mazao se s' mašću
kup'o se po ledu , snegu
i potpuno go , pred hiljadama odevenih
bez zrna stida ... Ja bitisao sam , na bregu .!!!
Šestoga dana , sve one mi drage rane
u ožiljke preobrazile se ,
mimikrijom iznudjene ...
sve melemima premazane .
Da , da ... priznadoh tad sebi
Strast me strasno zgazila po duši
kada jurcas bezglavo , vrtiš se u krug
a tako nikud nema kraja ,
i spirala smisla , sva se ruši ,
i rasparčano kruni ...
a krunivo te guuuušššiiii .........
I Ti ostaješ nem !...
Poslednji .!
Telo ti se suši .
Sve lenji si i lenj .!
Sedmog dana , začudo , bio sam celovit ???
Dno i korak u visine ... možda dva?
ali sam se izdigo sa dna .!!!
Pronašao u sebi ono čedno biće
fetus ogoljeni , u posteljici netaknut ,
neukaljan ...
nedostižno , daleki "nad-čovek" !
Jedro svega , "ne-vidnoga"
i sve postalo je kristal...
...hladna reč...ledena
..."neotopljiva"...
P.S- sve ovo i treba biti igra reči, najlepša poezija , ima više harmonije i melodije, nego li konciznosti i jasnoće...u suprotnom je prozna poezija , itd.(barem po meni)