Specijalno za druga clana Krstarice...:)

ČEŽNJA

Toliko je stihova u mojoj duši,
toliko ptica u mojoj mašti,
slutim oluju sto razum ruši
i buket ruža u nečijoj bašti.

Kad zatvorim oči ja sanjam sreću
i dva tajanstvena, nemirna oka.
Tonem u čeznju od neba veću
u jezera plava, duboka.

Želim da postanem vetar s planine
sto nečujno dolazi iz daljine.
Želim da potečem k`o kapi kiše
zastanem na tvome dlanu
i nikuda ne odem više.

Dodji... Čuvam za tebe zvezde i snove,
obalu sreće i zrno tuge.
Dodji... Moja te tuga zove
i čeka negde ispod duge.


Objavljeno u listu “Vračarski glasnik“, br. 26, oktobar-novembar 1999, na tanmilbab.spaces.live.com, a ovde zbog clana (i svih onih koji zele da procitaju) kome sam obecala pesmu, a koji ce se, verujem, prepoznati u ovoj posveti :).
 
Drago mi je da ti se dopada :). Pesma je pisana zaista davno i relativno skoro sam ponovo pocela da "pisem" i stihove i prozu. Ovo "pisem" stavljam pod navodnike jer neko to, mozda i ne dozivljava kao vredno paznje, ali o tome drugom prilikom.
Ako si ovde objavio pesmu pod istim nazivom - pronaci cu je i rado procitati. Uspela sam do sad nekoliko tvojih pesama da procitam i dopale su mi se, pa verujem da ni ova nece biti izuzetak :ok:
A ukoliko imas neku ceznju, sapni mi je da niko ne cuje... Tiho... :cool:
"Ne ostavljaj me nikad samu kad neko svira...
Mogu mi se uciniti tople i meke
oci neke
pa cu ruke svakom pruziti.
Moze mi se uciniti lepo i lako,
voleti kratko, za jedan dan..."

Nisam sigurna da sam tacno prenela stihove D. Maksimovic, ali se nadam da sam ih se bar priblizno prisetila. Opet asocijacija... :roll:
 
Prekrasna pesma.
Bravo
sesir.gif
, bravo
sesir.gif
, bravo!
sesir.gif
 

Back
Top