ČEŽNJA
Toliko je stihova u mojoj duši,
toliko ptica u mojoj mašti,
slutim oluju sto razum ruši
i buket ruža u nečijoj bašti.
Kad zatvorim oči ja sanjam sreću
i dva tajanstvena, nemirna oka.
Tonem u čeznju od neba veću
u jezera plava, duboka.
Želim da postanem vetar s planine
sto nečujno dolazi iz daljine.
Želim da potečem k`o kapi kiše
zastanem na tvome dlanu
i nikuda ne odem više.
Dodji... Čuvam za tebe zvezde i snove,
obalu sreće i zrno tuge.
Dodji... Moja te tuga zove
i čeka negde ispod duge.
Objavljeno u listu “Vračarski glasnik“, br. 26, oktobar-novembar 1999, na tanmilbab.spaces.live.com, a ovde zbog clana (i svih onih koji zele da procitaju) kome sam obecala pesmu, a koji ce se, verujem, prepoznati u ovoj posveti .
Toliko je stihova u mojoj duši,
toliko ptica u mojoj mašti,
slutim oluju sto razum ruši
i buket ruža u nečijoj bašti.
Kad zatvorim oči ja sanjam sreću
i dva tajanstvena, nemirna oka.
Tonem u čeznju od neba veću
u jezera plava, duboka.
Želim da postanem vetar s planine
sto nečujno dolazi iz daljine.
Želim da potečem k`o kapi kiše
zastanem na tvome dlanu
i nikuda ne odem više.
Dodji... Čuvam za tebe zvezde i snove,
obalu sreće i zrno tuge.
Dodji... Moja te tuga zove
i čeka negde ispod duge.
Objavljeno u listu “Vračarski glasnik“, br. 26, oktobar-novembar 1999, na tanmilbab.spaces.live.com, a ovde zbog clana (i svih onih koji zele da procitaju) kome sam obecala pesmu, a koji ce se, verujem, prepoznati u ovoj posveti .