zapravo,književni blog

ona još leži ili već spava.Nejasno i otegnuto.Misao ubodena.Ovako bi to opisao kada bi imao kome:
Mongoli su zarobljenike mučili tako što ih ošišaju
do kože,obriju glavu i oblijepe je katranom.Počne za
sat kosa rasti.Ali iznutra.
Tako možeš dlakom do misli.
Cijeli je dan bila u crvenoj haljini.Prije sat je uz isti
prozor gledala kišu,nešto sasvim drukčije od ove mračne rupe preda mnom.
Iscrpljena verzija sebe.
Sjedokril angel,nakon nesanice.Nakon žene.
Tišina geometrijski objašnjavana kao glečer.
Pišem blog,s pupkom punim tek istrešenog pepela s
cigarete.Zamišljam kako tvoje oko laaagano klizi preko
ovog texta.
Ko će od vas osjetiti svu krhkost nervoze na slovima
dok ih redam.Ko će svoju tugu vidjeti zaljepljenu na
tuđe riječi?
Tuga je dobra kao medicinska vata.
Tuga je dobra kao laku noć...
 

Back
Top