O državnosti i državotvornosti srpskog naroda u Republici Hrvatskoj - Blogovi - Forum Krstarice
Prikaži RSS

Mrkalj

O državnosti i državotvornosti srpskog naroda u Republici Hrvatskoj

Oceni ovaj blog
Dokaz da su Srbi u SR Hrvatskoj konstitutivni narod i po ustavu SRH iz 1974.
Ustav SRH 1974. kaže:

"Socijalisticka Republika Hrvatska je nacionalna drzava hrvatskog naroda, drzava srpskog naroda u Hvatskoj i drzava narodnosti koje u njoj žive."


SR Hrvatska je država srpskog i hrvatskog NARODA (redoslěd nebitan, ovaj put naveden azbučnim redom), i ostalih NARODNOSTI. Odrednica NAROD oznaka je konstitutivnosti tog NARODA, a odrednica NARODNOST oznaka je nacionalne manjine. Da su Srbi tada eventualno bili proglašeni manjinom, a ovakvo se tumačenje u novije vrěme itekako plasira sa hrvatske strane, Srbi taj ustav ne samo da ne bi podržali u Saboru SRH, nego bi tada izbila pobuna protiv njega. Ta SRH, kakva god da je bila, ustanovljena je u ratu, na temelju deklaracije ZAVNOH-a koja kaže da su hrvatski i srpski narod u Hrvatskoj potpuno ravnopravni i da neće biti Hrvatske u kojoj Srbi i Hrvati ne bi bili potpuno ravnopravni. U slučaju ma kakvih nedoumica u tumačenju (iako ih realno nema) veoma se uputno pozvati na ZAVNOH kojim Srbi i Hrvati stvaraju republiku Hrvatsku.

Kao treći argument, da su kojim slučajem Srbi u SRH, sopstvenom odlukom , postali manjina 1974., kako Hrvati danas priželjkuju, ta bi se norma někako već manifestovala u životu - ali naprotiv, faktički status Srba ostao je potpuno neokrnjen jer se 1974. nije niti zakonski měnjao.

Na kraju, država Hrvatska nije država slověnačkog, crnogorskog, makedonskog, muslimanskog i srpskog naroda iz Srbije ali država Hrvatska jeste država srpskog NARODA iz Hrvatske, čime Srbi iz Hrvatske prědstavljaju konstitutivni NAROD po Ustavu SRH iz 1974. godine. To je ujedno, u istorijsko-pravnom smislu, još jedno priznanje državotvornosti srpskog naroda u SR Hrvatskoj. Za razliku od srpskog naroda u Hrvatskoj, ostali, gorě navedeni jugoslověnski narodi u SR Hrvatskoj děle status NARODNOSTI zajedno sa Mađarima, Česima, Italijanima, Rusinima i ostalima.

Ovim je stvar dokazana.

http://forum.krstarica.com/showthread.php/508072-Hrvatski-kraljevi?p=19593109&viewfull=1#post19593109

Pošalji "O državnosti i državotvornosti srpskog naroda u Republici Hrvatskoj" na Facebook Pošalji "O državnosti i državotvornosti srpskog naroda u Republici Hrvatskoj" na Google Pošalji "O državnosti i državotvornosti srpskog naroda u Republici Hrvatskoj" na My Yahoo! Pošalji "O državnosti i državotvornosti srpskog naroda u Republici Hrvatskoj" na Live Pošalji "O državnosti i državotvornosti srpskog naroda u Republici Hrvatskoj" na MySpace Pošalji "O državnosti i državotvornosti srpskog naroda u Republici Hrvatskoj" na Twitter Pošalji "O državnosti i državotvornosti srpskog naroda u Republici Hrvatskoj" na Digg Pošalji "O državnosti i državotvornosti srpskog naroda u Republici Hrvatskoj" na del.icio.us

Ažurirano 05.01.2014. u 17:07, autor: Mrkalj

Kategorije
Nekategorizovano

Komentari

  1. Mrkalj (avatar)
    Jedan od glavnih protagonista, Vladimir Bakarić u svojoj knjizi Socijalistički samoupravni sistem i društvena reprodukcija (str. 319-323), kao daje jedno od meritornih tumačenja ove odredbe iz ustava SRH. Bakarić kaže da je takva ustavna definicija trebala da znači da su »hrvatski i srpski narod u Hrvatskoj« potpuno ravnopravni, odnosno Hrvatska je definisana kao država koja postoji u sklopu Jugoslavije, a u njoj Srbi imaju sva prava.
  2. Sreten Žujović (avatar)
    Тачно тако. Хрватска је држава Срба и Хрвата, и то не стоји само у одредби устава из '74. године, то је и одлука ЗАВНО Хрватске.

    Само Хрватска са Србима као конститутивним народом је антифашистичка Хрватска.

    Хрватска без Срба је НДХ.
  3. Mrkalj (avatar)
    Citat Original postavio lab_man Pogledaj poruku
    oni su bili Srbi, jel su se tako izjasnili...Njihovi potomci su ono za šta su se izjasnili...
    moramo da budemo objektivni...to je uslov za bilo koji ozbiljan dijalog.
    Pisao sam do sada dvaput o ovome. Jedno je nacionalno opredeljenje, a drugo nacionalno poreklo. Problem nastaje kada osoba u jednom momentu promeni nacionalni identitet ("opredeljenje") iz neke nužde (nužde, jer život pojedinca nije nacionalna epopeja, već je mnogo prozaičniji kad je egzistencija - da ne kažem dupe - u pitanju) i onda podsvesno želi svojim precima da promeni poreklo, a to ne može. S jedne strane strepi da će ga neko pitati za pretke, a s druge strane ga preci podsvesno progone u vidu griže savesti i on kao reakciju zauzima agresivan stav prema precima, prema "vjeri prađedovskoj" što se manifestuje neobično intenzivnom mržnjom prema naciji predaka, odnosno, sindromom poturica gori od Turčina. Taj mehanizam se od strane Vatikana (i Namačke) na Balkanu izdašno koristi budući da stvara fanatične jurišnike, a primenjuje se tako što se u državi Hrvatskoj kontinuirano održava ksenofobična atmosfera isključivosti i stroge intolerancije (čitaj "Thompson u papskoj audijenciji", a na HRT-u "velikosrpski agresor"). U takvoj atmosferi državnog šovinizma kreću stada srpčadi na pokrštenje jer im ostanak u "vjeri prađedovskoj" ne samo da onemogućava napredovanje u zajednici, već uzrokuje i opravdanu uplašenost pretnjom linča od strane te iste zajednice.I tu se zatvara krug koji poput vrtloga u svakih nekoliko decenija usisava u sebe sve više i više Srba.
    Ažurirano 01.05.2012. u 14:09, autor: Mrkalj
  4. Mrkalj (avatar)
    Dejan Medaković, Efemeris:

    Uz životnu opasnost, ja sam produžio da im na Voždovac nosim ručak u porcijama, dok je ova mala porodična izbeglička grupa neprestano jadikovala. Baka Olga je čeznula za svojim sinovima, dok se teča tužio da mu nedostaju knjige za pisanje njegovog dela o srpsko-hrvatskim odnosima u 19. veku.

    — Ne osećam se dobro, a tek sam na početku, tu negde oko Gaja i njegove krađe srpskog jezika — govorio nam je pun očajanja. — A onda, sve sam više zaprepašćen ovolikim neznanjem srbijanskih naučnika. Uzmi za primer Skerlića, taj je bio toliko naivan da je čak i jednog suludog Antu Starčevića proglasio Jugoslovenom! Pa Supilo, pa Trumbić, Radić, sve sami prevaranti, koji su se pokazali kao veštiji, prevejani majstori koji su znali da prevare i jednog takvog lisca kao što je bio Nikola Pašić. Srbijancima jednostavno neke stvari nisu išle u glavu, a sad je lako za sve greške bacati krivicu na mrtvog kralja. Od prvoga dana po našem ujedinjenju stvari su krenule krivo, a sada je lako za sve greške bacati krivicu na mrtvog kralja. Od prvoga dana po našem ujedinjenju stvari su krenule krivo, a sada je očito da smo državu počeli da zidamo na temeljima od peska.
  5. Mrkalj (avatar)
    Citat Original postavio Sreten Žujović
    Хрватска је држава Срба и Хрвата, и то не стоји само у одредби устава из '74. године, то је и одлука ЗАВНО Хрватске.
    I ranije; ako na trenutak zanemarimo carske povlastice, koje sežu do početka 15. veka, a prema kojima su Srbi na teritoriji današnje Hrvatske imali veća prava od Hrvata, onda sigurno ne možemo preći preko odluke zagrebačkog Sabora iz 1867.

    Sabor Trojedne kraljevine je 1867. godine Srbima priznao političku nacionalnost i ravnopravnost sa Hrvatima, u svečanoj izjavi.

    Svečana izjava Sabora iz 1867.
    Ivan Vončina: Mi bismo danas imali u pretres uzeti kr. reskript i izradak saborskoga odbora u pogledu odnošaja Trojedne kraljevine naprama kruni i kraljevini Ugarskoj. Mi svi želimo, da se ti odnošaji uglave naprama pravednosti, prema koristi kraljevine jedne i druge; mi svi želimo, da ti odnošaji budu podobni učvrstiti i osigurati medju narodi krune ugarske toli potrebitu slogu i prijateljstvo.

    Ako mi to želimo, to treba đa nam je najpreča želja i najpreče nastojanje o tom, da kod svoje kuće sve odstranimo, što je kadro smetati slogi medju sinovi ove zemlje, koji su jednoga roda, jedne krvi ali imena dvojega,
    imena hrvatskog i srbskog.

    U ovoj razlikosti imena tražili su i nalazili neprijatelji naroda našega svoju korist a vlastitu štetu našu; tražit će i nalaziti i u buduće, ako mi Hrvati svetčano neizjavimo, da je srbski narod u Trojednoj kraljevini sa hrvatskim istovjetan i ravnopravan. (Živio! Živio!) Ako imade izmedju braće Srba ikojega jošte, koji bi s te strane imao bojazan, ta bojazan neka od danas prestane; neka se u ovom ozbiljnom vremenu, koje doživismo i u oči težkih vremena, kojim na susret idemo, sav narod hrvatsko-srbski u Trojednoj kraljevini raduje i tješi sa zajedničkoga i ravnopravnog narodnog bivstva. (Živio!)

    Prema tomu, gospodo, molim, da izvolite prihvatiti i sliedeći zaključak stvoriti: (čita)

    „Sabor Trojedne kraljevine izjavljuje svečano, da Trojedna kraljevina priznaje narod srbski, koji u njoj stanuje, kao sa narodom hrvatskim istovjetan i ravnopravan". (Živio! burno i opetovano).

    Predsjednik: Pošto je sabor Trojedne kraljevine od god. 1848. ovamo u svih svojih zasjedanjih čuvstvo bratimske sloge i zajednice prema braći Srbom ne samo priznao, nego i činom pokazao, s toga nemože mi se na ino, nego da na temelju izraženoga po čitavoj kući obćega uzhićenja predloženu svečanu izjavu jednoglasno primIjenom izjavim.



    Poslije podneva istoga dana u ime trojedničkih Srba Jovan Živković:

    Visoki sabore! Za zaključiti ovaj zapisnik, usuđujem se samo nekoliko riječi prozboriti. Na onu plemenitu i jednodušnu izjavu braće Hrvata i visoke ove kuće kojom se Hrvat uz Srbina i Srbin uz Hrvata ravnopravnim uspostavlja, budi od strane Srba za sada samo toliko odgovoreno: „Živila naša jednokrvna i ravnopravna braća Hrvati, koja ovim plemenitim činom živ pečat udariše našoj odsad uzajamnoj hrvatskoj i srpskoj slogi (Dugotrajan „Živio"); i ja želim da ova izjava od naše strane Srbalja također u zapisnik dođe."


    Ova državno-pravna tradicija, izuzev jedne vrste prekida u vrijeme ustaške Nezavisne države Hrvatske, prekinuta je od strane Tuđmana i njegove Hrvatske demokratske zajednice po dolasku na vlast 1990. godine.
    Ažurirano 27.10.2013. u 03:45, autor: Mrkalj
  6. Mrkalj (avatar)
    "Jest, ne bi bilo rata da smo odustali od svoga cilja da... broj Srba u Hrvatskoj padne ispod 3%" (F. Tuđman)

    Piše: Mrkalj
    1. januar 2014.

    Da li je Tuđmanov rat za nazavisnost Hrvatske imao alternativu?

    Da, naravno. Hrvati su relativno lako mogli (o)kupiti i pridobiti hrvatske Srbe na svoju stranu, garantovati im konstitutivnost, izbeći ustašku ikonografiju, "međuhrvatsku pomirbu", šurovanje sa ustašama iz inostranstva, izbeći otpuštanja sa posla viđenijih Srba, izbeći čistke u stanicama Milicije, obeležavanje srpskih stanova, okupaciju kasarni, šovinističke izjave i provokacije ili makar osudu i distanciranje republičkih zvaničnika, garantovati sva ljudska, građanska i kulturna prava. Da su to ponudili Srbima u Hrvatskoj, Hrvati bi imali hrvatske Srbe za saveznike protiv Miloševića i njegove samodržačke bahatosti. Međutim, time bi takva hrvatska nezavisnost neprestano bila uslovljavana srpskim faktorom, što svaki istoričar koji poznaje srpsko'hrvatske odnose do 1918. dobro zna kao činejnicu. To je kao izvesnost znao i dr Tuđman, pa je jasno i zašto je, dok se prethodnih trideset godina pripremao za svoje životno delo, odavno odustao od mirnog scenarija i pripremio onaj ratni.

    "Ako tome dodamo da je Tuđman, kad se sve to završšilo, rekao, što sam čuo na svoje ušši: 'Jesam vam svima rekao, kad završši ovaj rat da će Srbi u Hrvatskoj pasti ispod tri posto?', možemo zaključiti da je uz 'Oluju', koja je predstavljala legitimnu oslobodilačku akciju, bio inkorporiran plan etničkog čiššćenja koji je vjerojatno u nekim elementima dogovoren i sa Milošševićem jer su vlasti pobunjenih Srba takođe forsirale napušštanje teritorija." (Ante Nobilo, 6. mart 2001, Pravi odgovor)

    Koji rat?

    Tuđman kaže da će po završetku rata koji je Hrvatska povela radi sticanja samostalnosti broj Srba u Hrvatskoj pasti ispod 3 posto. "A, vas draga hrvatska braćo i sestre pozivam da sada prionemo na to da taj Knin oživi zaista, da ga naselimo, napučimo i ne samo Knin, nego i Benkovac, i Obrovac, i sva mjesta do Plitvičkih jezera i do Siska." (Tuđman, Knin, avgust 1995)

    Zašto je Milošević stvarao Srpsku Krajinu?


    Poznato je da je Milošević od početka imao "viziju" da krajiške Srbe naseli na Kosovo i Metohiju, što je kasnije potvrđeno dešavanjem na terenu. Zato Miloševića smatram saučesnikom zajedničkog zločinačkog poduhvata etničkog čišćenja Srba iz Srpske Krajine. Ne bih isključio da mu je tu ideju velikodušno sugerisao Tuđman, pogotovo ako se setimo da je Milošević u više navrata izjavio da je jedino što ga interesuje deo Bosne. Ako tome dodamo različit način (re)integracije "sektora Istok", miran, onda možemo biti sigurni da je Milošević, a prema Tuđmanovoj zamisli 1991. Krajinu stvorio radi progona Srba iz nje na Kosovo. To je razlog zbog kojeg su ga mnogi opozicionari sredinom 1990-tih optuživali za veleizdaju i zašto u Beogradu nikada neće dobiti ni ulicu, kamoli spomenik (iako su sada "njegovi" na vlasti). Njegov lik dominantno će se posmatrati kroz prizmu ratnog profiterstva, izazivanja bede u Srbiji, samodržaštva, uništenja institucija sistema, političke priučenosti i državničke kratkovidosti.

    Zašto je pak Tuđman stvarao Srpsku Krajinu?


    Stvaranjem Srpske Krajine Franjo Tuđman jednim je potezom prepolovilo broj Srba u Hrvatskoj, uništio im inteligenciju, materijalnu bazu i za sva vremena im okačio oko vrata breme velikosrpstva što će ih primorati da preispitaju srpski identitet.
    U Krajini ostaju mahom poljoprivrednici i radnička klasa, a u ostatku Hrvatske ostaju "Tuđmanovi Srbi", oni po gradovima, sa većim obrazovanjem, većim platama, koji su osuđeni na poslušništvo, na asimilaciju, na katoličenje i na javnu distancu i osudu svega što je srpsko (od Balvan revolucije do "čika Jove Zmaja"). Tuđman zna da će ta antisrpska klima dugoročno uticati na ono malo preostalih Srba u Hrvatskoj do potpune asimilacije i zato mu je potrebna potpuna konfrontacija sa "demonom velikosrpstva". Tuđman ga pravi od blata i u tome od Miloševića dobija zatraženu pomoć: "Slušaj Slobo, trebaju ti Srbi za Kosovo, ja ću ti ih isporučiti!" - "Lepo od tebe, Franjo, trebaju mi ali, jеbiga, neće da dođu milom. Zato te molim Franjo da primeniš silu, a ja ću poručiti mom čobanu Martiću da se ubije." Samim stvaranjem Srpske Krajine broj Srba u Hrvatskoj je prepolovljen, pa se može trezvenije porazmisliti o stvarnim inspiratorima "Balvan revolucije" i daljih dešavanja. Obezglavljenje Srba u Hrvatskoj odgovara i Miloševiću koji na čelo Krajine može da postavlja i smenjuje lokalne čobanske kadrove prema dnevnom raspoloženju. Dakle, "Tuđmanovi Srbi" i Srbi povratnici ostaju da žive sa velikosrpskom hipotekom, za koju može i baba sa pijace legitimno da ih opljune svakog jutra - dakle, otpisani kao Srbi.
  7. Mrkalj (avatar)
    Citat Original postavio matijakupa Pogledaj poruku
    Nisu, ma koliko to tebi bilo smiješno.

    SRH je bila nacionalna država jednog naroda - Hrvatskog.
    Netačno, Hrvatska je bila i država srpskog naroda u Hrvatskoj, ispred čega je izostavljena odrednica nacionalna jer "Srbi u Hrvatskoj" faktički nisu nacija iako de iure jesu. Sama konstrukcija implicira da Hrvatska nije bila država drugih Srba (bosanskih, crnogorskih itd.) te ostalih naroda u SRFJ (Slovenaca, Makedonaca...). I zaista, bračni par iz Srbije koji bi se doselio u SRH nije činom preseljenja mogao steći hrvatsko državljanstvo, tj. državljanstvo države koja se zvala SR Hrvatska (nisu dobijali broj "3" na osmom mestu JMBG-a, ostajao je broj "7"). Oni su u Hrvatskoj praktično bili gastarbajteri.

    http://forum.krstarica.com/entry.php/28112-O-dr%C5%BEavnosti-i-dr%C5%BEavotvornosti-srpskog-naroda-u-Republici-Hrvatskoj

    Dakle, jeste, prema ustavu iz 1974. Hrvatska jeste bila otadžbina "Srba u Hrvatskoj" koji su sa Hrvatima imali potpuno jednaka prava, za razliku od Srba iz Crne Gore npr, ili Makedonaca, koji sa Hrvatima i Srbima iz Hrvatske nisu imali jednaka prava. Ta, SR Hrvatska baštinik je tekovina ZAVNOH-a (a Srbi su tada, mogli tražiti da se ta država zove Hrvatskosrpska, a nisu, jer nisu znali da će ih i "partizani" izdati 1991.)
  8. Mrkalj (avatar)
    Citat Original postavio fenix12345 Pogledaj poruku
    I da preduhitrim za svaki slučaj: Srbi u SRH NISU bili konstitutivni narod!!!
    SRH je nacionalna država Hrvata, država Srba u Hrvatskoj i drugih naroda i narodnosti koji u njoj žive!
    Odgovoriću na tvrdnju još jednom radi razumnih ljudi koji se zateknu na ovom mestu.

    Ustav SRH 1974. kaže:


    "Socijalistička Republika Hrvatska je nacionalna država hrvatskog naroda, država srpskog naroda u Hvatskoj i država narodnosti koje u njoj žive."


    Država Hrvatska nije država slověnačkog, crnogorskog, makedonskog, muslimanskog i srpskog NARODА iz Srbije, Crne Gore te Bosne i Hercegovine, ali država Hrvatska jeste država srpskog NARODA iz Hrvatske, čime Srbi iz Hrvatske prědstavljaju konstitutivni NAROD po Ustavu SRH iz 1974. godine. To je ujedno, u istorijsko-pravnom smislu, još jedno priznanje državotvornosti srpskog naroda u SR Hrvatskoj. Za razliku od srpskog naroda u Hrvatskoj, ostali, gorě navedeni jugoslověnski narodi u SR Hrvatskoj děle status NARODNOSTI zajedno sa Mađarima, Česima, Italijanima, Rusinima i ostalima. Dakle, u Ustavu SRH postoje dva naroda, to su dva ustavna iliti konstitutiva naroda (ustav=konstitucija). Pisac tog ustava, Vladimir Bakarić u svojoj knjizi objašnjava da ta formulacija znači da su (1) "hrvatski narod" i (2) "srpski narod u Hrvatskoj" u SR Hrvatskoj potpuno ravnopravni.

    U status NARODNOSTI, pojam koji je u socijalističkoj Jugoslaviji označavao NACIONALNU MANJINU, izguran je srpski narod u Hrvatskoj Tuđmanovim neustavnim ustavom iz 1990. Ustav od 22. 12. 1990. je neustavan jer je donet preglasavanjem konstitutivnog elementa - srpskog naroda iz Hrvatske, da bi mu se oduzeo status ustavnog naroda koje mu nije dao (da bi mu ga mogao oduzeti) drugi konstitutivni element, već ga je srpski narod u Hrvatskoj stekao borbom u Drugom svetskom ratu, što je potvrđeno odlukama ZAVNOH-a. Time je otvoren put za legitimno samoodređenje drugog konstitutivnog naroda, koje je usledilo četiri meseca kasnije, 16. marta 1991, referendumom.

    Hrvatsko poništavanje rezultata Drugog svetskog rata dovelo je do novog rata. Tuđman potvrđuje da je u rat išao svesno radi etničkog čišćenja Srba (svođenje broja "Srba u Hrvatskoj ispod 3%"), bez kojeg, prema njegovom mišljenju, Hrvatska nije mogla funkcionisati kao samostalna država.
  9. Mrkalj (avatar)
    Zahvaljujući Vuku sa Avale, još nekoliko vrednih opaski;
    Citat Original postavio вук са Авале Pogledaj poruku
    А је л' може граматички правилно да се напише та реченица без запете?

    Као друго, сваком уставу, по неписној правилу претходи пеамбула која одражава његове легитимацијске темеље и његове основне вредности. Темељи и вредности устава СР Хрватске управо тако презентовани:

    Значи, хрватски народ у братском јединству са српским народом у Хрватској и свим народима и народностима у Југославији.

    Овде треба приметити две ствари:

    1. у преамбули не постоји конструкција остали народи и народности које живе у СР Хрватској, већ у Југославији

    2.а у остале народе који живе у Југославији спадаји и Срби из Босне и Херцеговине , Срби из Црне Горе, Срби из Србије, односно истицање Срба из Хрватске је искључиво нормативног карактера, односно како стоји у Првој резолуцији ЗАВНОХ-а:



    Citat Original postavio вук са Авале Pogledaj poruku
    Као прво, у уставу СР Хрватске из 1974. термин КОНСТИТУТИВАН НЕ ПОСТОЈИ, односно на основу те логике ни Хрвати нису били конститутивни.

    Као друго,наведи у упоредном уставном инжењерингу једну једину унитарну државу са домом народа.

    Као треће, у упоредном уставном инжењерингу, данас, нађи и једну једину унитарну државу , или федерацију, где конститутивни елеменат ( национална заједница, федерална јединица)има право вета.

    И као четврто, уставом из 1974. уведен је делегатски систем, у коме је истицано да је суштина била да води остваривању власти радничке класе и свих радних људи ( а у суштини с обзиром да ти радни људи, по уставу, у својим самоуправним организацијама и заједницама образују делегације, по својим статутима, у виша тела. све је то имало за последицу потискивање грађанина као бирача)
    Citat Original postavio вук са Авале Pogledaj poruku
    По слову устава из 1974. Сабор се сатоји од Вијећа удруженог рада, Вијећа опћина и Друштвено-политичког вијећа.
    Само су они могли да промене устав ( а та већа су ad hoc укинута).

    Сабор из априла 1990, по слову устава је НЕЛЕГАЛАНО ИЗАБРАН.
    Ažurirano 05.09.2014. u 19:57, autor: Mrkalj
  10. Mrkalj (avatar)



    "Jest, ne bi bilo rata da smo odustali od svoga cilja da... broj Srba u Hrvatskoj padne ispod 3%" (F. Tuđman)

    Piše: Mrkalj
    1. januar 2014.


    Da li je Tuđmanov rat za nazavisnost Hrvatske imao alternativu?

    Da, naravno. Hrvati su relativno lako mogli (o)kupiti i pridobiti hrvatske Srbe na svoju stranu, garantovati im konstitutivnost, izbeći ustašku ikonografiju, "međuhrvatsku pomirbu", šurovanje sa ustašama iz inostranstva, izbeći otpuštanja sa posla viđenijih Srba, izbeći čistke u stanicama Milicije, obeležavanje srpskih stanova, okupaciju kasarni, šovinističke izjave i provokacije ili makar osudu i distanciranje republičkih zvaničnika, garantovati sva ljudska, građanska i kulturna prava. Da su to ponudili Srbima u Hrvatskoj, Hrvati bi imali hrvatske Srbe za saveznike protiv Miloševića i njegove samodržačke bahatosti. Međutim, time bi takva hrvatska nezavisnost neprestano bila uslovljavana srpskim faktorom, što svaki istoričar koji poznaje srpsko'hrvatske odnose do 1918. dobro zna kao činejnicu. To je kao izvesnost znao i dr Tuđman, pa je jasno i zašto je, dok se prethodnih trideset godina pripremao za svoje životno delo, odavno odustao od mirnog scenarija i pripremio onaj ratni.



    "Ako tome dodamo da je Tuđman, kad se sve to završšilo, rekao, što sam čuo na svoje ušši: 'Jesam vam svima rekao, kad završši ovaj rat da će Srbi u Hrvatskoj pasti ispod tri posto?', možemo zaključiti da je uz 'Oluju', koja je predstavljala legitimnu oslobodilačku akciju, bio inkorporiran plan etničkog čiššćenja koji je vjerojatno u nekim elementima dogovoren i sa Milošševićem jer su vlasti pobunjenih Srba takođe forsirale napušštanje teritorija." (Ante Nobilo, 6. mart 2001, Pravi odgovor)



    Koji rat?

    Tuđman kaže da će po završetku rata koji je Hrvatska povela radi sticanja samostalnosti broj Srba u Hrvatskoj pasti ispod 3 posto. "A, vas draga hrvatska braćo i sestre pozivam da sada prionemo na to da taj Knin oživi zaista, da ga naselimo, napučimo i ne samo Knin, nego i Benkovac, i Obrovac, i sva mjesta do Plitvičkih jezera i do Siska." (Tuđman, Knin, avgust 1995)

    Zašto je Milošević stvarao Srpsku Krajinu?

    Poznato je da je Milošević od početka imao "viziju" da krajiške Srbe naseli na Kosovo i Metohiju, što je kasnije potvrđeno dešavanjem na terenu. Zato Miloševića smatram saučesnikom zajedničkog zločinačkog poduhvata etničkog čišćenja Srba iz Srpske Krajine. Ne bih isključio da mu je tu ideju velikodušno sugerisao Tuđman, pogotovo ako se setimo da je Milošević u više navrata izjavio da je jedino što ga interesuje deo Bosne. Ako tome dodamo različit način (re)integracije "sektora Istok", miran, onda možemo biti sigurni da je Milošević, a prema Tuđmanovoj zamisli 1991. Krajinu stvorio radi progona Srba iz nje na Kosovo. To je razlog zbog kojeg su ga mnogi opozicionari sredinom 1990-tih optuživali za veleizdaju i zašto u Beogradu nikada neće dobiti ni ulicu, kamoli spomenik (iako su sada "njegovi" na vlasti). Njegov lik dominantno će se posmatrati kroz prizmu ratnog profiterstva, izazivanja bede u Srbiji, samodržaštva, uništenja institucija sistema, političke priučenosti i državničke kratkovidosti.


    Zašto je pak Tuđman stvarao Srpsku Krajinu?


    Stvaranjem Srpske Krajine Franjo Tuđman jednim je potezom prepolovilo broj Srba u Hrvatskoj, uništio im inteligenciju, materijalnu bazu i za sva vremena im okačio oko vrata breme velikosrpstva što će ih primorati da preispitaju srpski identitet.
    U Krajini ostaju mahom poljoprivrednici i radnička klasa, a u ostatku Hrvatske ostaju "Tuđmanovi Srbi", oni po gradovima, sa većim obrazovanjem, većim platama, koji su osuđeni na poslušništvo, na asimilaciju, na katoličenje i na javnu distancu i osudu svega što je srpsko (od Balvan revolucije do "čika Jove Zmaja"). Tuđman zna da će ta antisrpska klima dugoročno uticati na ono malo preostalih Srba u Hrvatskoj do potpune asimilacije i zato mu je potrebna potpuna konfrontacija sa "demonom velikosrpstva". Tuđman ga pravi od blata i u tome od Miloševića dobija zatraženu pomoć: "Slušaj Slobo, trebaju ti Srbi za Kosovo, ja ću ti ih isporučiti!" - "Lepo od tebe, Franjo, trebaju mi ali, jеbiga, neće da dođu milom. Zato te molim Franjo da primeniš silu, a ja ću poručiti mom čobanu Martiću da se ubije." Samim stvaranjem Srpske Krajine broj Srba u Hrvatskoj je prepolovljen, pa se može trezvenije porazmisliti o stvarnim inspiratorima "Balvan revolucije" i daljih dešavanja. Obezglavljenje Srba u Hrvatskoj odgovara i Miloševiću koji na čelo Krajine može da postavlja i smenjuje lokalne čobanske kadrove prema dnevnom raspoloženju. Dakle, "Tuđmanovi Srbi" i Srbi povratnici ostaju da žive sa velikosrpskom hipotekom, za koju može i baba sa pijace legitimno da ih opljune svakog jutra - dakle, otpisani kao Srbi.


    Citat Original postavio Mrkalj Pogledaj poruku
    ...
    Ažurirano 15.03.2017. u 08:53, autor: Mrkalj
  11. Mrkalj (avatar)
    Citat Original postavio Ministar Obrane Pogledaj poruku
    Vesna Škare Ožbolt, inače po majci Srpkinja kaže još nešto, vrlo važno, da bi do Oluje došlo čak i da su Srbi prihvatili Z4.

    Ljudi stalno mješaju, mnogi nenamjerno, hrvatske Srbe i Miloševićevu politiku. Milošević je krajem osamdesetih mogao imati ne znam kakve ideje (iako ih nije imao, on je bio uvjereni Jugoslaven, ljevičar, bez ikakvih pretenzija da svoj utjecaj proširi na Hrvatsku), ali NIJE za njih MOGAO pridobiti hrvatske Srbe. Sve da je Milošević i vodio tobožnju "velikosrpsku" politiku, a nije, on TADA nije imao nikakav utjecaj na hrvatske Srbe.

    Idemo redom nabrojati događaje i sve će nam biti jasno.

    1. Još 1984. Tuđman se počinje tajno sastajati sa šefom hrvatske partije, Mihom Špiljkom. Uskoro, Tuđman postaje izbor hrvatskih UDBAŠKO-partijskih struktura za budućeg frontmana hrvatskog odcijepljenja iz Jugoslavije.

    2. 1987. Tuđman bez obzira što je bio politički osuđenik dobiva pasoš (iako je u inozemstvo putovao tajno i ranije). Time je dobio prednost ispred svih ostalih desničarskih lidera u Hrvatskoj, dovoljnu da sagradi ime i infrastrukturu među ustaškom emigracijom i hrvatskom dijasporom.

    3. 10.12. 1989. predsjedništva CK SKH raspravlja o raspisivanju parlamentarnih izbora u Hrvatskoj. Situacija je žestoka, glasali su 6:6 i odlučujući je glas 13. člana, Srbina Stanka Stojčevića. Iako je svojim glasom mogao spriječiti održavanje izbora (u to vrijeme Tuđman i HDZ naveliko drže skupove po ustaškoj emigraciji), Stojčević je glasao za održavanje izbora i time omogućio legalni dolazak HDZ-a na vlast nekoliko mjeseci kasnije.

    4. U siječnju (januaru) 1990. godine izaslanstvo Saveza komunista Hrvatske na čelu sa Račanom napušta 14. izvanredni kongres SKJ. Svi Srbi, članovi Račanove delegacije napustili su kongres i okrenuli leđa Miloševiću.

    5. Nedugo nakon događaja sa posljednje sijednice SKJ, negdje na zimu 1990. Tuđman i Račan postižu tajni dogovor o predaji vlasti. Time je Račan unaprijed izdao i prevario sve one hrvatske Srbe koji su nekoliko mjeseci kasnije glasali za njega, a radi se o oko 90 posto svih hrvatskih Srba.

    6. 5.2.1990. registrirano je prvih 8 hrvatskih stranaka, od kojih se 6 zalagalo za izlazak iz Jugoslavije. Srbi tada još uvijek nemaju svoju stranku u Hrvatskoj.

    7. U isto vrijeme, u veljači (februaru) 1990. Tuđman izjavljuje da NDH nije bila samo kvislinška tvorevina, već i odraz težnji hrvatskog naroda za svojom državom. To je bila ista ona NDH koja je izvršila nastrašniji genocid nad stotinama tisuća hrvatskih Srba, samo 45 godina ranije. Među hrvatskim Srbima nije bilo čovjeka kojem neki član porodice nije stradao u ustaškom genocidu. Tuđman je stalno govorio o tisućgodišnjem hrvatskom snu o vlastitoj državi, iako su svi književnici, filozofi, povjesničari, teolozi sa područja današnje Hrvatske, svi, bez izuzetka do kraja 19. stojeća pisali isključivo o slavenskom , ilirskom ili jugoslavenskom ujedinjenju, a NIKAD ni jedan od njih nije spomenuo samostalnu Hrvatsku (pa da još ta Hrvatska uključuje i Slavoniju i Dalmaciju i Istru).

    8. Dok su Tuđman i HDZ nekoliko godina vodili kampanju u inozemstvu, a onda i cijelo proljeće u Hrvatskoj, Račan ne samo da nije imao predizborni kampanju, nego se odrekao i službenog partijskog glasnika, tada vrlo utjecajnih novina "Vijesnik" gdje se mogao besplatno reklamirati i vršiti predizbornu kampanju. Na taj način je SDP (dotadašnji Savez komunista Hrvatske) gubi na popularnosti. Da stvar bude gora, Račan namjerno nije izašao u koaliciju sa drugim lijevim strankama.

    9. U vrijeme kada Tuđman izjavljuje da je sretan što mu žena nije ni Srpkinja ni Židovka (4. mjesec 1990., neposredno pred izbore), hrvatski Srbi i dalje vjeruju u bratstvo, jedinstvo i zajedništvo sa Hrvatima. Na suđenju u Šibeniku dotle se sudi Simi Dubajiću jer je upotrijebiio izraz "Srpska Krajina". Svjedok optužbe je ni više ni manje nego milicioner Mile Martić, glavom i bradom.

    10. Na izborima 22.4. 1990. HDZ pobjeđuje sa 41.9 posto glasova. SDP dobiva 26 posto glasova, preko 90 posto hrvatskih Srba glasalo je za Hrvata Račana i SDP. SDS (Srpska demokratska stranka) dobila je manje od 10 posto srpskih glasova. O anti-nacionalističkom raspoloženju hrvatskih Srba svjedoči i činjenica da u Vukovaru SDS nije uspio čak ni osnovati svoj odbor.

    11. Tek nakon pobjede Tuđmana i HDZ-a na izborima u proljeće 1990., tek nakon što su stranke koje su se zalagale za izlazak iz Jugoslavije dobile 60 posto glasova (što znači preko 80 posto glasova svih Hrvata), tek nakon što je Tuđman masovno počeo vraćati ustaške emigrante u Hrvatsku, tek nakon što su općinama sa srpskom većinom uskraćena sva sredstva iz hrvatskog proračuna, tek nakon što je započelo pisanje novog ustava prema kojem su Srbi izgubili konstitutivnost, tek nakon svega toga jedan dio hrvatskih Srba se okrenuo protiv Tuđmana i spas potražio u Beogradu i Miloševiću. Drugi dio, brojniji, ostao je lojalan hrvatskim vlastima, iako su one vršile stalne progone i likvidacije srpskog stanovništva po hrvatskim gradovima. Po evidenciji Tuđmanovog ministra iz 1991. Juzbašića, daleko od ratnih linija ubijeno je preko 700 srpskih civila.

    Do tada su hrvatski Srbi:

    - omogućili prve višestranačke izbore u Hrvatskoj 1989. godine

    - okrenuli leđa Miloševiću i napustili 14. sjednicu SKJ zajedno sa Račanom, početkom 1990. godine

    - glasali masovno za SDP, Račana i zajedništvo sa Hrvatima, umjesto za SDS (srpsku demokratsku stranku), krajem 4. i početkom 5. mjeseca 1990. godine
    Citat Original postavio Ministar Obrane Pogledaj poruku
    Ovo sam već toliko puta objašnjavao da sam sam sebi dosadan. Hrvati, pogotovo oni izvan područja negdašnje Vojne Krajine tradicionalno su izbjegavali policiju i vojsku. Oni su potomci kmetskog stanovništva, za razliku od hrvatskih Srba koji su stoljećima imali gotovo cijeloživotnu vojnu obavezu. I danas je u zagrebačkoj ili istarskoj policiji teško naći Hrvata koji je druga generacija rođena u Zagrebu ili Istri. Već sam spomenuo da u jednom manjem gradu u Istri radi samo jedan policajac rođen u njemu, ostali su svi Bosanci, Slavonci i Dalmatinci iz Dalmatinske Zagore. Kad bi se danas radila slična istraživanja, vjerujem da bi udio Hrvata porijeklom iz Bosne i područja bivše Srpske Krajine prelazio 70-80 svih policajaca u hrvatskom MUPU, a na tom području ne živi više od 20 posto svih Hrvata. Vrlo je pokvareno uzimati podatak koliko je Srba bilo u policiji, kad su policajci fizikalija, na čelu hrvatske partije i udbe, dakle tamo gdje se odlučivalo, Srbi su uvijek bili ispodprosječno zastupljeni, iako su partiji Hrvatske bili daleko iznadprosječno zastupljeni. Baš zbog velike zastupljenosti u članstvu partije, zapravo je postotak Srba u policiji premalen. Osim toga, ovakva istraživanja su rađena po sistemu, ako je jedan roditelj Srbin, onda je taj neko Srbin. Ali, ako se tako gleda, Srba je mješancima bilo i debelo preko 20 posto, pa su onda Srbi opet ispodprosječno zastupljeni. Srba i Jugoslavena je bilo oko 18 posto (a popis iz 1991. smanjuje ciljano broj Srba, znam za slučajeve kada su i Talijane u Istri popisivači tjerali da se izjasne kao Hrvati, onda možemo zamisliti kako su se odnosili prema Srbima). Jugoslaveni su u velikoj većini slučajeva bili Srbi i mješanci, a Hrvata koji su se izjasnili kao Jugoslaveni moglo se izborjati na prste jedne ruke.

  12. Mrkalj (avatar)
    Tudjman na otvaranju Ratne škole "Ban Josip Jelačić" u Zagrebu 14. decembra 1998. godine:

    "Srpsko smo pitanje, dakle riješili, neće više biti 12 posto Srba i 9 posto Jugoslovena, kao što ih je bilo. A hoće li ih biti tri ili pet posto, to ne znači ugrožavanje hrvatske države".
  13. Mrkalj (avatar)
    Obiljezja fasizma i nacizma u novoj Hrvatskoj

    Obiljezja fasizma trebaju biti obuhvatna i da zaokruzuju djelatnost sve tri oblika vlasti: Sudske, zakonodavne i izvrsne.

    Fasisticka obiljezja (nekoliko primjera):

    Osnivanje UNS (Po uzoru na Ustašku nadzornu Sluzbu iz 2. svj. rata)
    Odluka hrvatske vlade za razoruzanje rezervnog sastava milicije u opcinama sa preteznom srpskom većinom (u isto vrijeme Hrvati naoruzavaju HDZ i svoje paramilitarne organizacije)
    Osnivanje propagandnih organizacija CiC (Croatian Information Centar) i obmane javnosti(Čak i one što se odnose na novi ustav, unajmljivanje firme Rudder & Finn, aktivnosti Ante Belje i advokata Jadranke Cigelj).
    Direktna kontrola medija i naredbe za otpustanje svih Srba iz sredstava javnog informisanja
    Zakon o upravljanju srpskom imovinom
    Koristenje raznih oblika prisile za potpisivanje lojalnosti novoj hrvatskoj vlasti
    Javni i masovni otkazi na nacionalnoj osnovi i upucivanje pismenih naredbi za davanje otkaza
    Masovnost prijetnji
    Osnivanje Narodne zastite
    Autoritarnost predsjednika
    Izdavanje naredbe policijskih i vojnih organa Hrvatske za iseljenje stanovnistva ("Svi Srbi se moraju iseliti u roku od 24 sata sa podrucja 26 naselja Slavonske Pozege") i izdavanje naredbe o u unistenju srbske imovine - svi koji naredbu nisu poslusali ubijeni su a citavom stanovnistu je unistena imovina i sakralni objekti - iako prije toga nikakvih vojnih akcija nije bilo na tom podrucju - http://www.zamirzine.net/spip.php?pa...d_article=9354
    Likvidacije nepodobnih kadrova (Reihl-Kir...)
    Demokatija za jednu naciju
    Napad na jednu naciju
    Masovnost smišljenih i organizovanih zločina od strane drzavne vlasti u Hrvatskoj (akcija salotejp, pakracka poljana, Zagrebacki velesajam, ubistva u Paulin Dvoru, ubistva na mostu u Karlovcu, ubistva u Ogulinu, ubistva u Sisku, ubistva u Gospicu, metod "spaljene zemlje" u Medackom Dzepu..
    Odlikovanja pociniocima zločina u II ratu, i odlikovanja pociniocima zločina u ratu 90-95 (Ivo Rojnica, Mihajlo Hrastov...)
    Unistavanje antifasistickih spomenika
    Preimenovanje „Trga Zrtava Fasizma”
    Unistavanje svega sto je srpsko pa čak i obiljezja u znak sjecanja na Nikolu Teslu (Preimenovanje, naziva ulica „Nikola Tesla”, unistenje njegovih spomenika, skrnavljenje muzeja, rusenje crkve u kojoj je radio njegov otac idt.)
    Simbolika (koristenje tamne boje i vatre)
    Neobjektivno sudstvo i presude (Sudjenje Srbinu za ratni zločin zbog samara, kradje bicikla)
    Masovnost unistavanja srbske imovine
    Masovnost oduzimanja srbske imovine sudskim presudama
    Negiranje stanarskih prava
    Ubistva povratnika


    Nacisticka obiljezja

    Masovnost i sveobuhvatnost propagande.

    Tudjman: „Bespuca povijesne zbiljnosti”

    Pozivanje na tradicije NDH (Tudjman: „Nije Hrvatska samo Kvislinska tvorevina već i povijesna teznja Hrvatskog naroda, Tudjman: ”Sretan sam sto mi žena nije ni Zidovka ni Srpkinja„, Mesic: ”Mi smo dva puta pobijedili„, ”Srbi mogu svoju zemlju na opancima ponijeti„, ”Srbi će stati pod kisobran„)

    Revitalizacija ustaških simbola

    Obiljezavanje stanova po nacionalnoj osnovi.

    Otimanje i useljavanje u srbske stanove dok su ljudi bili na pijaci ili poslu.

    Pozdravi u Saboru ”Pro Patria„

    Negiranje holokausta

    Izjednacavanje zrtava drugog svjetskog rata.

    Negiranje srpskih zrtava u drugom ratu.

    ”Kristalna noć" (Tri stotine srbskih objekata, kuca, radnji i stanova je demolirano u jednoj noci prije izbijanja oruzanog sukoba u Zadru, akcija poznata medju Hrvatima po uzoru na "Kristalnu noc" - nacisticku akciju sprovedenu na pocetku drugog rata u Njemackoj)

    Presuda Srbinu - Sudija Milanovic: ”Srbin je kriv jer su Srbi petsto godina ugorzavali Hrvatsku„

    Rehabilitacija teroristickih organizacija i veza zvanicne vlasti - sa osudjenim teroristima u svijetu (Barisic(Ubica ambasadora Rolovica), Zvonko Busic , Juliana Busic (Sudjelovala u otmici aviona i podmetanju bombe na LaGuardia (NewYork) aerodrom, ...)

    Rehabilitacija Ludviga Pavlovica osudjenog teroriste iz grupe Fenix tzv. Bugojanske grupe ubacene na Radusu 1972. godine i povjeravanje rukovodjenja paramilitarnom grupom hrvatske za napad na JNA u Studenim Vrlinama u BIH 18.9.1991. godine.

    Obiljezavanje godisnjice ubacivanja teroristicke grupe "Fenix" u SFRJ 1972. godine:
    http://www.hercegbosna.org/vijesti/b...ine-1376.html#

    Rehabilitacija i docek osudjenog teroriste za otmicu aviona TWA companije i podmetanje bombe na aerodromu LaGuardia u New Yorku i ubistvo jednog i ranjavanje drugog americkog policajca 1977. godine:
    http://www.index.hr/vijesti/clanak/v...me/396083.aspx

    Podizanje spomenika ustaškim velikasima (Juri Franceticu...)

    Pjesme nacistickog karaktera objavljivane preko sredstava javnog informiranja (Jure i Boban, Crnci Francetica Jure, Gradiska Stara)

    Sovinisticke i prijetece Izjave drzavnih i politickih predstavnika..."Mogu Srbi ponijeti svoju zemlju na opancima". "Turci su davno otisli mozete ici", "Svi Srbi ce stati pod kisobran", "Srbima smrde noge"...

    Iskrivljavanje povijesti.

    Tudjman "Bespuća povijesne zbiljnosti":" Nasilne, pa i genocidne promjene, dovode do etničke homogenizacije pojedinih naroda, do većeg sklada nacionalnog sastava pučanstva i državnih granica pojedinih zemalja, pa to može imati pozitivne učinke na kretanja u budućnosti, u smislu smanjivanja razloga za nova nasilja i povod za nove sukobe i međunarodne potrese".

    Tudjman na otvaranju Ratne škole "Ban Josip Jelačić" u Zagrebu 14. decembra 1998. godine:

    "Srpsko smo pitanje, dakle riješili, neće više biti 12 posto Srba i 9 posto Jugoslovena, kao što ih je bilo. A hoće li ih biti tri ili pet posto, to ne znači ugrožavanje hrvatske države".