Ne mogu reci sta je tacno poslo po zlu , ali sama cinjenica da joj ne mogu pomoci izjeda me iznutra.
Strasno je kada svatis, da ljudi oko tebe nestaju, tuguju, pate i boluju i mada im ne mozes pomoci ipak te boli i iz dana u dan postajes sve tuzniji i tuzniji.
Ovo sto mi se sada desava, vec je jednom prozivljeno, pa zar nije dosta?!!!Ne znam da li sam spremna da ponovo budem preplasena , tuzna i usamljena , da ponovo radim greske koje u takvim trenutcima nije moguce kontrolisati!
Koliko je uopste potrebno da bi se presao prag bola i koliko je potrebno da bi prihvatio vjest koja cjeli tvoj svjet oboji u crno.
Zasto oni koji te stvore, donesu na svjet i vode kroz zivot ne mogu vjecno ostati uz tebe?Ko je taj koji nam odredjuje sudnji dan? Ko se to usudjuje oduzeti nekome srecu?!
Veoma je tesko posmatrati sve ocima, a ne dozvoliti emocijama da provale u tvoju dusu i ne pokazu ono sto zaista osjecas!Gledati u oci zenu koja se borila za mene kada mi je bilo potrebno, koja me je tjesila kada sam se osjecala napustenom, koja me je grlila onda kada mi je trebala toplina i koja mi je podarila zivot prepun ljubavi, koja me je terala dalje onda kada vise nisam mogla, podizala sa dna bezbroj puta, u meni vidjela svoju buducnost....gledati je u oci i lagati u nadi da ce problem jednostavno da nestane!
Pokusavam ostati jaka, kako bi njoj bila potpora, smijati se onda kada to najmanje zelim,posmatrati je svakog dana bojeci se da je to zadnji prizor i krisom plakati, pitajuci se " zasto"!
Ne zelim da vjerujem u hrpu papira koji svakog dana donose sve losije i losije vjesti , pitam se kako je moguce da je moja sudbina tako surova i zasto jednostavno ne mogu biti sretna?!
Zasto mi suze stalno teku, kada ih zelim zaustaviti?Kako da ostanem hladna kada me pogleda tuznim pogledom i izgovori " BUDI SNAZNA"!
Zasto se ovo desava meni?
Jos uvjek se nadam da cemo prezivjeti i ovo i da nije dosao svemu kraj!Suvise sam mlada, da ostanem bez najboljeg druga na svjetu!Zelim jos uvjek da slavimo zajedno, da u rodilistu sa mnom doceka moje prvo djete, da me stisne za ruku i pruzi osjecaj sigurnosti!
Zelim da nestane ovo zlo koje nas pokusava razdvojiti!
Ne zelim da se oprostim sa njom , jer suvise je rano, jos uvjek je puna zivota!
Ali ipak, nada u meni jos postoji!Ona je borac i ne predaje se lako, snazna je i cvrsta zena, pobjedila je mnoge, pobjedice i ovo, znam da hoce....Jos dugo ce unositi osmjeh u moj zivot i biti moja cvrsta stjena. Zelim joj reci hvala za moj zivot i sve ljepe rjeci kojih ce biti jos mnogo, hvala sto je moj najbolji prijatelj i sto ce jos uvjek biti, hvala za sve stvari koje je ucinila za mene i koje ce ciniti i dalje,hvala za nesebicnu ljubav i uzajamno postovanje, hvala na prvom pogledu u ovom surovom svjetu i hvala na prvoj rjeci koju sam rekla upravo zbog svoje ljubavi prema tebi.....MAMA
......nadam se bice bolje...
Strasno je kada svatis, da ljudi oko tebe nestaju, tuguju, pate i boluju i mada im ne mozes pomoci ipak te boli i iz dana u dan postajes sve tuzniji i tuzniji.
Ovo sto mi se sada desava, vec je jednom prozivljeno, pa zar nije dosta?!!!Ne znam da li sam spremna da ponovo budem preplasena , tuzna i usamljena , da ponovo radim greske koje u takvim trenutcima nije moguce kontrolisati!
Koliko je uopste potrebno da bi se presao prag bola i koliko je potrebno da bi prihvatio vjest koja cjeli tvoj svjet oboji u crno.
Zasto oni koji te stvore, donesu na svjet i vode kroz zivot ne mogu vjecno ostati uz tebe?Ko je taj koji nam odredjuje sudnji dan? Ko se to usudjuje oduzeti nekome srecu?!
Veoma je tesko posmatrati sve ocima, a ne dozvoliti emocijama da provale u tvoju dusu i ne pokazu ono sto zaista osjecas!Gledati u oci zenu koja se borila za mene kada mi je bilo potrebno, koja me je tjesila kada sam se osjecala napustenom, koja me je grlila onda kada mi je trebala toplina i koja mi je podarila zivot prepun ljubavi, koja me je terala dalje onda kada vise nisam mogla, podizala sa dna bezbroj puta, u meni vidjela svoju buducnost....gledati je u oci i lagati u nadi da ce problem jednostavno da nestane!
Pokusavam ostati jaka, kako bi njoj bila potpora, smijati se onda kada to najmanje zelim,posmatrati je svakog dana bojeci se da je to zadnji prizor i krisom plakati, pitajuci se " zasto"!
Ne zelim da vjerujem u hrpu papira koji svakog dana donose sve losije i losije vjesti , pitam se kako je moguce da je moja sudbina tako surova i zasto jednostavno ne mogu biti sretna?!
Zasto mi suze stalno teku, kada ih zelim zaustaviti?Kako da ostanem hladna kada me pogleda tuznim pogledom i izgovori " BUDI SNAZNA"!
Zasto se ovo desava meni?
Jos uvjek se nadam da cemo prezivjeti i ovo i da nije dosao svemu kraj!Suvise sam mlada, da ostanem bez najboljeg druga na svjetu!Zelim jos uvjek da slavimo zajedno, da u rodilistu sa mnom doceka moje prvo djete, da me stisne za ruku i pruzi osjecaj sigurnosti!
Zelim da nestane ovo zlo koje nas pokusava razdvojiti!
Ne zelim da se oprostim sa njom , jer suvise je rano, jos uvjek je puna zivota!
Ali ipak, nada u meni jos postoji!Ona je borac i ne predaje se lako, snazna je i cvrsta zena, pobjedila je mnoge, pobjedice i ovo, znam da hoce....Jos dugo ce unositi osmjeh u moj zivot i biti moja cvrsta stjena. Zelim joj reci hvala za moj zivot i sve ljepe rjeci kojih ce biti jos mnogo, hvala sto je moj najbolji prijatelj i sto ce jos uvjek biti, hvala za sve stvari koje je ucinila za mene i koje ce ciniti i dalje,hvala za nesebicnu ljubav i uzajamno postovanje, hvala na prvom pogledu u ovom surovom svjetu i hvala na prvoj rjeci koju sam rekla upravo zbog svoje ljubavi prema tebi.....MAMA
......nadam se bice bolje...