Uspon Ozirisove Jedrilice



Uspon Ozirisove Jedrilice u Palatu odabranih duša;

&
Kobilica brodolomne lađe sutona, izdanak potonule školjke blaženih, ima bisernu osu, rezervoar tamne svetlosti koji kaplje (prosuta sunčana srž) – i posthumno začinje Horusa (treće oko). Taj rezervoar je stoga ne drugo do klijajući kapacitet sunčanih pega, sabitih u predivno vlakno – što iznosi, iz rosnog krila noći, zvezdu poslednje jasnosti.
Ozirisovo mrtvo-proklijalo telo se – shodno preuređenju odnosa samih stresnih tačaka u njemu – razudilo u putokaze. Tako je ono tek posthumno dalo nov predivni materijal za nebesku ledrilicu – koju pokreću vetrovi sveg njegovog za-života-pretrpljenog jada. A zaostala pokretačka sunčana srž-u-njemu se – svojim tihim iskapavanjem – pretvorila u fosforni sjaj jedne zinuto-preduboke zenice: oko slepčeve orijentacije, usled koje se on jedini penje uz lestvice.
:hvala:
&
Čun kliženja u drugu beskrajnost ima, na svom pramcu, skarabejska klješta – koja prevode prvu, bledu i drhtavu zvezdu (Astartu) preko ponora. A sama ta klješta pri tom su mesto ukrsta dva dajmona/karaktera (Tefnutinog puštenog Ka-a, i Šuove puštene Kait). I ona proizvode fluks (Astartinog) polja, ili polutrenutno izvagan ugao (njenog) zamaha, zarad uznešenja u najdalje sfere. Kolebljiv je pri tom pravac plovidbe koji, bivajući jednom fiksiran u umu ptice, biva odmah i svinut; uskraćen daljem protoku vremena, čekajući na kraj istorije; odnosno, na veliko pra-dato obećanje (sročeno u trenu provale vulkana).

Jer, u tome je razlog njenog melanholičnog bdenja: odustajanje dalekovide ptice od vlastite prapočetne vizije, koja je imala mogućnost da se ostvari i pre prolaska kroz skalu ostalih, u sopstvenoj joj rep-perjanici sadržanih, ustreptalih mogućnosti. Iako od sadržaja tog proviđenja ostade samo bleda korona, dim putokaza nasukava njegov poslednje žareći ostatak na Sever; ovaj, međutim, biva isključen iz daljeg protoka vremena. Jer, sve ostale mogućnosti-u-skali proviđanja, kao vraćene-na-sebe, nemahu svest o ovom učinjenom preskoku ponora i njime zadobivenoj široj vizuri, te svaka ponaosob mišljaše da je tačka apsolutnog početka. Prva – iako iluzorna, zauvek efektivna – predstava o postignutoj jednakosti, koja dovodi do potresa i pomračenja Sunca. :evil:

Smrt-u-snu proročke Ptice jeste brodolom Lađe koja pronosi Ideju-o-jednakosti, a čiji se Odvaljen Kljun zabada u Kamen – iz koga tada propevava čitava preskočena povest njenog građenja; i to unazadnim smerom, koji je dodatno upisivanje strelice njene samoorijentacije – u prostoru u kome nema ikakvih međa! U neizvesno založena Ideja, u nepovrat bačena Kocka. Gubitak prapočetne vizije – putem sloma njenog samozapečaćujućeg vrška jasnosti, koji izliva vlastito-proizvedeno mastilo i boji njegovom tugom sva osvitna nebesa. Ali to gubitništvo je korisno; ono je povratak u kristalnu pod-osnovu prvo-postavljenog pitanja, u kojoj pluta oštrica beskonačnog susaznavanja između Ja, Ti, Mi i Oni, – a što tvori osovinu Odmaknute Sfere (Domena Svečanosti). Njene prah-zvezdane uzde, međutim, vuku samo dve izmenjujuće jer prvo-polarizovane krajnosti: to su Šu i Tefnut, par iznimnih blizanaca, osovina učvršćenja kolebajućeg prastanja, temelj daleko-buduće gradnje, te središte zavetnog znamenja – upravo zbog toga što oni jedini vide ono što njih same, u uzajamnoj sprezi, predodređuje. Samo oni vide oko sveviđenja i stoga mogu da skrenu predviđen tok stvari, to jest, da izvrše premašaj sudbine. Jer oni od samog boga Raa preuzehu moć osvetljavanja – onda kad on beše potresen povratkom sopstvene stihijske sile (tj. uzvraćenim mu zmijskim ujedom). I tada on, ophrvan bolom, ovu razbi na bezbroj segmenata odražene svetlosti: – rođenje sazvežđa svih ljudi. Nenadani izlazak, iz kugle svetlo-vodenog prostranstva, pruge dalekog horizonta.
:bye:
**
Heliada (odlomak iz moje knjige, "Neitino obzorje"; autor: Katarina Ristić Aglaja).

-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------

*****

Neitine oči – poput sunčanog časovnika – zriju širine zvezdanih obrta, te zajedno sa trenom sabirne tišine (u kome dolazi do zastoja njihovih dobro-naoštrenih kazaljki) izlivaju tečnu maglinu uvek novoozvezdanih liričnih raspoloženja, punih fluorescentne prašine. To je prelaz izraza jedne dugo sputavane a pri tom nesalomive volje za pravdom, u ublažen sanjalački izraz nulto-graditeljskog opažaja stvarnosti! Pri tom se u nje, što je ujedno mački i vuku nalik, javlja i izvesno preistorijsko svetlenje ipak još ljudskih očiju – čijoj širini obratnika, ili životinjoliko-kosoj dužini, odgovara neizmerno graciozna suženost vilice: – instrument zavijanja maglene nutrine onog vremena koje tek zagrobno zadobiva svoj crtež! To je, dakle, preciziranje – u njenom oku – smernice sile sâmog dara.

Mnemozina što usta ne otvara nikada! (...)
Ona je unutrašnji sat, prepuna riznica, izvor
ograđen;
Veza sa nečim što nije vreme uhvatljivo jezikom.
Nijedne da izusti; posvetila se negovorenju. Ona
je istovremena.
Poseduje, i seća se, i sestre joj budno prate drh-
tanje očnih kapaka.

(Pol Klodel: Ode)


Neitine oči, kada jednom isprojektuju – na gledani predmet – vrhunac svojih unutrašnjih zbivanja, taj se vrhunac “odvaljuje” od sâme te viđene stvari i vraća nazad u ambis njenih zenica. Otud i ove, na tački postignute gustine svog zrcaljenja, postaju “ranjene”, svetlosno-izlivajuće. Njene oči tad više kao i da ne vide, nego samo još zrače – ali sa tako uveličanom snagom svog slepo-misaonog pogađanja nutrine prisutnih stvari, da postaju nalik na rentgene. Pri tom joj se pogled – u trenu doticanja “krcate” dubine nekog predmeta – do te mere preplavljuje obzorjem da boji njene beonjače u plavo. I one tu još samo pronose fokus daljnih zbivanja, poput hitre zmijolike rečice što proseca središte nekog planinskog venca – koji se ne može s tla sagledati.
Iako zalelujana, jer posvećena daljnom bestežinskom prostoru, pokreti njenih udova kao da proizilaze iz najveće dubine Zemljine teže, te ona i u stavu mirovanja zadržava trag protoka-kroz-sebe podzemnih vetrova. A ruke su joj, pritom, kao podvodne grane što prate smer i razvoj nenadanih vodenih zaokreta. Nekad vetrokazi a nekad rašlje, koje se slepački-istrajno provlače kroz čestar – da bi dohvatile svoju iskonski odmaknutu moć sveobuhvatanja! I one se – jednim sopstvenim raspoznavajućim čulom u vrhovima prstiju – kao lijane obavijaju oko predmeta.
Ona se kao sagledavateljka – sred gasećeg zelenog pojasa sutonje međuzone – ispunjava slutnjom jedne potpune promene u atmosferi. Iako obamrla pod težinom svetlometnog u-sebi-suprotstavljenog utiska, to jest, sva uronjena u dubinu sutona, ona nenadano (u bitno nepromenjenom stavu) ka njemu zakoračuje, odabirajući ključni tren – za skok; uporedo: – za pokret razvezivanja njegovih usukobljenih, u-snop-svezanih zrakova. Jer tek na tom mestu gde se sve ruši ona može sâmoj sebi da postane shvatljiva, vidljiva za sve ostale.
Svojim ustrajnim, bistro-zanosnim pogledom ona zasenjuje čak i nezavidnost sopstvenog položaja – pogledom gotovo već sasvim mačjim. Jer, njihovim se krajnje-doseglim mirom najavljuje spremnost na skok; i to ka u-dalj-odlazećem svetlo-račvastom izdanku sfere, koji je – poput obrnutog korena, preživelog ogranka nekadašnjeg stabla svetlosti – otrgnut iz dubine zemaljskog predela. A prema njemu se i cela sutonja sfera iznova oblikuje, postajući slična biću sagledavateljke: njenom vrcavom uz-vetar-zanosećem plamu! Jer, njen pogled oličava zanesenost upravo opaženom nebeskom novošću, koja izvodi nju-kao-opažača iz klopke preokupiranosti radom svog za-zemlju-vezanog tumačenja. Jer lutajući znakovi jedne nevidljive prirode tek naknadno bivaju sabiti u tekst ovozemaljskog reljefa. Pri tom,oganj ove novosti od njih stvara dimnu zavesu, vlastiti svetlosno-produžen rukavac – putokaz preobražaja čvrste materije u auru sopstva, koja putuje oko mesta prvo-postavljenog pitanja o sebi. I tek time ona rafinira nit sveprotežne komunikacije.

* *
:telefon: heliada (Katarina Ristić Aglaja - http://www.katarinaristichaglaja.in.rs/ )
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
 

Back
Top