Rano popodne,nedelja,kraj leta,Beograd-Nemanjina.Na Slaviji, ulazim u tramvaj-dvojku.
Crveni tramvaj,star najmanje 30 godina.Neudoban,kao da sam na brodu,klatim se levo desno.
Ali ne smeta mi ni najmanje,sve to.Zelim da obrnem krug..dvojkom.
To me podseca na detinjstvo.
Potpuno isto sve.I to klacenje,kocenje,zvono koje se cuje skoro sve vreme,tvrde stolice,
prozori koji su ili otvoreni,ili ne mogu da se otvore,zvuk tako karakteristican.
Dugo nisam usao u tramvaj,i evo ovog nedeljnog popodneva,sam u njemu.
I prija mi kao nikada.
Da li je to zal za detinjstvom,da li za Beogradom koga vise nema,bar ne u onakvom
izdanju,da li za propustenim zivotnim prilikama...
Pun sam sete.I prosto lepo mi je,tu u tom tramvaju,kao da ponovo imam 10-15 godina.
Sve je isto.Idemo Nemanjinom i prolazimo pored parka Manjez.Tu je bila i cuvena istoimena kafana.I dan danas je tu,ali postala je fensi mesto,sa gomilom nabedjenih tzv.japija.
Prolazimo Manjez, idemo ka Zel.stanici,ka stajgi,kako bi se reklo u zargonu.
Tamo je uvek zivo,ljudi odlaze,dolaze,putuju.Nema vise kafane Drvar,gde se jelo
uvek dobro,za malo kinte.Sad je tu Slot klub.
Idemo Karadjordjevom,kod Brankovog mosta,gledam zgradu gde je zivela Jeca,Jelena,
moja klinacka simpatija.Cujem da se udala za nekog mangupa,zivi u Danskoj.
Jelena zena koje nema--rekao bi Andric,trazio sam je..nisam je nasao.
Penjemo se Pariskom,prolazimo francusku ambasadu,levo je Kalemegdan,okupan
septembarskim suncem,lep je Kalis uvek.
Gledam zgradu Fakulteta likovnih umetnosti.Tu je bio kultni klub Akademija.
Akademija je osamdesetih ,uvrstena medju deset najboljih alternativnih klubova u Evropi.
Nema je vise,ni nje,i pored apela,peticija..nista,mozda ce taj biznismen, tu da kiseli kupus,
sta njemu(njima)znaci Akademija(DEMIJA),Nista,zalosno.
Spustamo se pored ZOO vrta i ulazimo u Dusanovu.
Tu je ziveo Caki,moj drug.Diplomirao je devedesetih i otisao u Kanadu.Ni njega vise
nema tu.Idemo dalje,Bajlonijeva pijaca,nema guzve,kasno je za pijac.
Dusanova sad postaje Dzordza Vasingtona,ulica,lepo uklopljen prelaz.
Pa 27.marta,ispod Tasmajdana,tiho je,onako nedeljno.Gledam neko dete seta psa,mobsa,
obozavam ga.
Masinski fakultet,masinac.Petkom je bilo vece metal i HC.muzike.
Ko zna sta je sad.Ulazimo na Bulevar,KST klub studenata tehnike.On se nekako drzi,
valjda,jer vidim plakat za neku svirku.
Htl.Metropol jos stoji u ruiniranom stanju.Poceli su da ga renoviraju i stali,mozda zbos svetske krize,ko zna.
I tako,spustamo se Beogradskom,ka Slaviji.Obrnuli smo krug.Silazim.
Sta je sem tramvaja dvojke,ostalo jos od mog grada?
Crveni tramvaj,star najmanje 30 godina.Neudoban,kao da sam na brodu,klatim se levo desno.
Ali ne smeta mi ni najmanje,sve to.Zelim da obrnem krug..dvojkom.
To me podseca na detinjstvo.
Potpuno isto sve.I to klacenje,kocenje,zvono koje se cuje skoro sve vreme,tvrde stolice,
prozori koji su ili otvoreni,ili ne mogu da se otvore,zvuk tako karakteristican.
Dugo nisam usao u tramvaj,i evo ovog nedeljnog popodneva,sam u njemu.
I prija mi kao nikada.
Da li je to zal za detinjstvom,da li za Beogradom koga vise nema,bar ne u onakvom
izdanju,da li za propustenim zivotnim prilikama...
Pun sam sete.I prosto lepo mi je,tu u tom tramvaju,kao da ponovo imam 10-15 godina.
Sve je isto.Idemo Nemanjinom i prolazimo pored parka Manjez.Tu je bila i cuvena istoimena kafana.I dan danas je tu,ali postala je fensi mesto,sa gomilom nabedjenih tzv.japija.
Prolazimo Manjez, idemo ka Zel.stanici,ka stajgi,kako bi se reklo u zargonu.
Tamo je uvek zivo,ljudi odlaze,dolaze,putuju.Nema vise kafane Drvar,gde se jelo
uvek dobro,za malo kinte.Sad je tu Slot klub.
Idemo Karadjordjevom,kod Brankovog mosta,gledam zgradu gde je zivela Jeca,Jelena,
moja klinacka simpatija.Cujem da se udala za nekog mangupa,zivi u Danskoj.
Jelena zena koje nema--rekao bi Andric,trazio sam je..nisam je nasao.
Penjemo se Pariskom,prolazimo francusku ambasadu,levo je Kalemegdan,okupan
septembarskim suncem,lep je Kalis uvek.
Gledam zgradu Fakulteta likovnih umetnosti.Tu je bio kultni klub Akademija.
Akademija je osamdesetih ,uvrstena medju deset najboljih alternativnih klubova u Evropi.
Nema je vise,ni nje,i pored apela,peticija..nista,mozda ce taj biznismen, tu da kiseli kupus,
sta njemu(njima)znaci Akademija(DEMIJA),Nista,zalosno.
Spustamo se pored ZOO vrta i ulazimo u Dusanovu.
Tu je ziveo Caki,moj drug.Diplomirao je devedesetih i otisao u Kanadu.Ni njega vise
nema tu.Idemo dalje,Bajlonijeva pijaca,nema guzve,kasno je za pijac.
Dusanova sad postaje Dzordza Vasingtona,ulica,lepo uklopljen prelaz.
Pa 27.marta,ispod Tasmajdana,tiho je,onako nedeljno.Gledam neko dete seta psa,mobsa,
obozavam ga.
Masinski fakultet,masinac.Petkom je bilo vece metal i HC.muzike.
Ko zna sta je sad.Ulazimo na Bulevar,KST klub studenata tehnike.On se nekako drzi,
valjda,jer vidim plakat za neku svirku.
Htl.Metropol jos stoji u ruiniranom stanju.Poceli su da ga renoviraju i stali,mozda zbos svetske krize,ko zna.
I tako,spustamo se Beogradskom,ka Slaviji.Obrnuli smo krug.Silazim.
Sta je sem tramvaja dvojke,ostalo jos od mog grada?