Čudna sam ja osoba. O svemu unaprijed stvorim sliku u svojoj glavi, zamislim kako bi to trebalo da bude, i dok god je stvarnost u skladu sa tom slikom, sve je u redu. Moja muka je što uglavnom ne ide sve baš tako lako. Stvarnost ima svoj tok, svoje zakonitosti i načine, i baš je briga što je ja zamišljam drugačije.
Kada god nešto započinjem, pun sam entuzijazma i energije, planiram dugo i trudim se da ispoštujem taj plan.
I eto moje greške, mog smrtnog grijeha. Čim se u toku ostvarivanja zacrtanog pojavi neka mana, neki problem, sva moja energija i entuzijazam nestaju. Zašto, pitate se, pa problem se da riješiti. Tačno, ali nedovoljno. Ja bre hoću da sve uspije iz prve i da bude savršeno! Ako ne može tako, ja batalim sve.
Osjećam se kao neki vajar, koji je isklesao grandiozan kip visok deset metara, statuu nekog heroja, ali dok je to radio na samom njegovom tjemenu je pogriješio i tu je ostalo malo nepravilno udubljenje. Niko ne zna za tu grešku, jer je gore, visoko, van dohvata očiju. Niko , osim vajara samog. Mogu oni da se dive i hvale njegovo majstorstvo, ali on je depresivan i razočaran.
- Alo, pa nijesi ti nikakav vajar, ni kompozitor, nikakav umjetnik čak! Kakvo pravo ti imaš da težiš perfekciji? Nikada je ne možeš dostići - bićeš vječito nezadovoljan i depresivan.
Ne mogu stvarnost da oblikujem po svojem nahodjenju. Mada, da budem potpuno iskren, čak i kad bih mogao, nijesam siguran da bih bio zadovoljan onim što bih stvorio. Teško je vajaru da napravi skulpturu od suvog pepela.
Kada god nešto započinjem, pun sam entuzijazma i energije, planiram dugo i trudim se da ispoštujem taj plan.
I eto moje greške, mog smrtnog grijeha. Čim se u toku ostvarivanja zacrtanog pojavi neka mana, neki problem, sva moja energija i entuzijazam nestaju. Zašto, pitate se, pa problem se da riješiti. Tačno, ali nedovoljno. Ja bre hoću da sve uspije iz prve i da bude savršeno! Ako ne može tako, ja batalim sve.
Osjećam se kao neki vajar, koji je isklesao grandiozan kip visok deset metara, statuu nekog heroja, ali dok je to radio na samom njegovom tjemenu je pogriješio i tu je ostalo malo nepravilno udubljenje. Niko ne zna za tu grešku, jer je gore, visoko, van dohvata očiju. Niko , osim vajara samog. Mogu oni da se dive i hvale njegovo majstorstvo, ali on je depresivan i razočaran.
- Alo, pa nijesi ti nikakav vajar, ni kompozitor, nikakav umjetnik čak! Kakvo pravo ti imaš da težiš perfekciji? Nikada je ne možeš dostići - bićeš vječito nezadovoljan i depresivan.
Ne mogu stvarnost da oblikujem po svojem nahodjenju. Mada, da budem potpuno iskren, čak i kad bih mogao, nijesam siguran da bih bio zadovoljan onim što bih stvorio. Teško je vajaru da napravi skulpturu od suvog pepela.