Danas, spontano, slucajno, klinicki-na prvu

Danas, spontano, slucajno, klinicki-na prvu
( realna fikcija)
Uzimam knjigu da procitam jos koji omiljen stih, da protrljam duh kroz strane koje volim, koje me poznaju, kojima se divim kao snazi molitve, kao sto je covek covekom biti I iz nje ispada slika gde smo nas dvoje:
…jednoj, neodoljivoj blesi, za divno provedene trenutke…
…uzivaj u Zivotu, jer ti si neko ko to zasluzuje….
Ljubi te….
P.s. pijemo kaficu, cekamo voz, prisecamo se.

“Sunce je zaslo za horizont, I kroz oblake cudnih oblika I boja ukazala se jedna sjajna zvezda –venera, boginja ljubavi. Zive li na njoj, kao na Zemlji, ljudi koji vole I ceznu. Mozda je na njoj neko kao ja I ima nekog Dzubrana, prijatnog I dalekog, veoma bliskog, kome sada pise dok sumrak ispunjava nebo I zna da tama dolazi iza sumraka, da svetlo dolazi iza tame. Dace noc naslediti dan, toliko put ace dan smeniti noc, pre nego vidi onoga koga voli I u nju se uvlaci sva tuga sumraka, noci. Baca pero u stranu, da bi se od tuge sakrila u jednom imenu: Dzubran!”

I tako su “Mejina pisma” otisla dalje putem belih oblaka.
 

Back
Top