EDICIJA – Putuj Igumane

Rodos

Dakle Rodos, najveće ostrvo Dedokaneza smešteno na krajnjem jugoistoku Grčke, Periferija Južni Egej.
Odseli smo u mestu koje se zove Faliraki, udaljen 17 km od grada Rodosa, samo mesto je više nego očajno, koje mi više liči na napušteni filmski grad, u kom su objekti podizani za potrebe snimanja kakvog filma, koje se noću napuni raznoraznim svetom, i gde iz svake te „filmske kuće“ prošklilji po dva ili tri neka kluba, paba ili kafea iz kojih na velikoj decibelaži izbijaju razne melodije koje sve zajedno najviše liče na običnu buku. (Možda je nekada Koja iz Discipline Kičme prošao tuda, pa im objasnio šta je to buka i da je u modi) : )
Faliraki ima plažu dugu oko 7 km neki tvrde da dostiže i do 9 km (valjda u danima izuzetne oseke), peščana plaža načičkana mnogobrojnim suncobranima i ležaljkama čija je jednodnevna cena koštanja celih 8 eura (dve leželjke + suncobran), u obližnjim super marketima, kojih ima apsolutno dovoljno, suncobran možete kupiti za 5-8 eura, ležaljke nisam video da prodaju. Zamislite tu divotu, peščna plaža u dužini 7 – 9 km sa trilion suncobrana i ležaljki, šum mora dok čitate knjigu između dva plivanja ovde nećete čuti. Pre samog puta uz pomoć google, izguglah rent a car, rezervacija je pala dovoljno unapred da je vozilo per day 20 eu. Sutra ga uzimamo.
Fiat Panda koji je rezervisan na samo moje ime, nije u voznom stanju, juče ga je havarisao neki mlađani englez, koji je na svu sreću ostao dobro, Efrem, vlasnik rent a car agencije se izvinjava i uz širok osmeh i vidno zadovoljstvo što ga nisam ispalio on line rezervišuši kola, pokazuje na Fiat Grande Punto i daje mi ključeve. Još ima nade da Rodos nije obična booolja od ostrva.
Sedamo u grande punto i pravac nizbrdo. Ko god da mi je pričao o Rodosu, a bilo je takvih, neizmerno hvala svima da ne dođe do zabune, svi do jednog su tvrdili da druga strana ostrva, dakle ova strana okrenuta ka severu, ili Grčkoj, pošto i samo ostrvo je nekako smešteno između strana sveta, pa taj sever koji ja pomonjem nije čistak sever, već bi to bio neki severo-zapad, a opet da ne davim sada sa severo zapadima, jugo istocima, jugo zapadima i svim ostalim jugovima i severima, podelićemo ostrvo na čiste strane sveta koje svi znamo iz osnovnih časova geografije koje sam čak i ja pohađao. Dakle spuštamo se južno od Falirakija prema mestu Kolympia gde imamo skretanje desno za Epta Piges, Arhipolis, Eleusa, Platania, Aplonia...za početak naš cilj je mesto koje se zove Empona u kom je jedna od dve vinarije na ostrvu, pošto je Empona smeštena ispod najvećeg vrha na ostrvu Attaviros (1215 metara), i kraj je jako bogat vinovom lozom, samim tim bogatstvom meštani nikako nisu iznenađeni tako da su umešni da sprave uistinu izezetna vina, prvobitno naš je cilj da ih isprobamo. Sam put je odličan, prolazi se kroz brdovit kraj sa dosta maslinjaka pored puta, Epta Piges smo prošli, ali ćemo svakako svratiti u povratku. Prvo mesto gde stajemo je Eleusa, izuzetna crkva Agios Haralampos koja dominira malim trgom u gradu, trg je sa svih strana u zelenilu i pod debelom hladovinom vekovnih platana, pucamo nekoliko fotografija napuštenog hotela, koji se odlično igra senkama i bojama u ovo prepodne, posle kraćeg odmora, nastavljamo dalje.
Hvatamo put za Plataniju i Apolonu, dakle sa trga u Eleusi levo. Na tom putu ima sveukupno tri benzinske pumpe, koje nisu bile upisane niti na jednoj od dve mape koje smo mi imali sa sobom. Tako da nije od viška znati za vozače. Pumpe postoje. : ) Put je dobar i gotovo pust, tako da se do Empone brzo stiže, čak i sa usputnim kraćim stajanjima za fotografisanje pejzaža koji je uistinu impresivan. U gradiću ima velika vinarija, koja je potpuno otvorena za turiste, tako da vas puštaju unutra u fabriku, gde vam je dopušteno da slikate sam proces proizvodnje, i spremište sa ogromni buradima za vino. Takođe i postoji uređeno odmorište u okviru vinarije sa klupama i stolovima gde služe vino za degustaciju, a u tom sklopu se nalazi i mala prodavnica vina, pa ko voli može i da kupi. Cene su srednje jačine  i kreću se od 4 – pa sve do 50-ak €. Mi smo se zalepili za neko roze vino, i prvo smo njega popili, posle smo popili sva bela vina u vinariji, a potom i sva crna vina, onda nas je vlasnik vinarije zamolio da ostanemo na konaku, pa smo popili sav viski koji je imao :lol: :mrgreen: šalim se naravno, tako je Bukovski opisivao svoja iskustva sa ispijanjem svega, a meni se dopalo pa ubacujem gde stignem :lol: kako bi ono što bi se kazalo razbijem monotoniju samog izražaja. : )
U Emponi postoji i iks malih porodičnih vinarija, tako da ćete u samom gradiću videti nalik kioscima objekte, gde će vas brzo napiti dok degustirate razna vina, tu možete kupiti i maslinovo ulje i masline, često vam sa vinom, daju i maslinke i hleb za degustaciju. Tako da ako ste vi taj vozač, pripazite. Kazne su nenormalne (oko 300 €) za važnju u pijanom stanju (dozvoljeni promili alkohola u krvi su 0.05).

NASTAVIĆE SE
 

Back
Top