Tebi jedno pismo

Poštovana Ti,

upravo sam sumirao rezultate koje smo planirali .....

situacija je zabrinjavajuća

smatrajući da je jako bitno taj deo iskomunicirati ovom priliko želim ti izložiti sledeće;

sve što smo planirali imam osećaj da pada u vodu.

Ti znaš ....planirali smo osmehe i prijatno vreme.

planirali sladoled i peščaru.

planirali smo ili bolje rečeno dogovorili se da ne planiramo..... samo da uživamo ...

A ja ,opet izdah,( ti i sama kažeš da nisam normalan)ovako nestrpljiv već sam napravio sve planove ,iscrtao karte na unutrašnjim zidovima sopstvenih vena,spremio kofere ,popio fervex da se ne prehladim,poneo ti šal i pelerinu da pokriješ krsta koja te već godinama bole i stvaraju momente grča na tvom licu,tri kesice crnog čaja stavio u unutrašnji džep,sećaš se onog somot sakoa što si mu nevešto ušila rukav,zakupio kabinu na brodu Svete Jelene da te ....neke godine ,onako matori ,umorni, ispljuvani istinom svih godina kad smo se voleli i tepali i trpeli i maštali i lagali pod prismotrom svih njih.... sopstvenih gresaka i neverica odemo na pučinu ,kašljucamo od starosti ,pijemo čaj i tako ušuškani sačekamo luku.

Isplanirao sam sve naše dane

i skupljam ih kao sličice sa fudbalskog prvenstva našeg života...te brojim 3..9.....456....

tek smo počeli ......

A moji planovi postaju senke i osećam grebanje u venama kako se mape o kojima sam ti pričao lagano u strahu ljušte,osećam kako, ti izdavači albuma toliko popularnih u mojoj glavi uvek iznevere pa me stigne tuga i gutam suze i kašljem, ne od duvana ,vec od soli koja mi se skuplja u bronhijama.

I reci ces kupi Bronhi ,,,,kupi 505 sa crtom samo ne maštaj više .....Medo ....ovo je život.....

......a bas sam želeo da budem tvoj Petar Pan da ti stavim osmeh i večno detinjstvo ,da ti vrlo surovo i sebično srušim sve orjentire i ugradim sreću ispod stakala tvojih očiju.

Pa dakle DOSTA ....nije mi dobro ,stalno temperatura ...ona najopasnija ona pred rastanak .....37,2C

i dobar ti dan Gospodjice J.
 
A ti? Hoćeš li ti biti srećan u celoj toj priči? Da li uopšte treba da nastaviš da pratiš tu priču? Možda treba da potražiš svoju priču, možda je nađeš u nekoj prašnjavoj knjizi gde nikad pogledao ne bi, a onda nastaviš da čitaš i shvatiš da je to knjiga tvog života... A možeš i da nastaviš da buljiš u tu praznu stranu koju si pokušao da popuniš rečima koje si stavio u ovaj blog... Razmisli, odluči...
 
Hej...srecan sam ja,bas kao glavni junak svog zivota,cak sta vise,ovo je samo osvrt na onaj drugi deo ,jer svaka sreca ima svoju tugu...ravnoteze radi.
Najlepse drvece u parku ima neka urezana imena u srcu,neki stih za nekim ,sto kao bolest njegove kore ,rastu svakoga dana sa njim u celinu i nisu nista jedno bez drugog.
Ima par bitnih reci u tekstu vaznih za poimanje...nisam je ucinio... samo sam zeleo i ovo nije bio samo njen greh vec nespretnost mog kukavicluka.
...a Njoj...sva sreca ovog sveta neka je pod miškom.
 

Back
Top