Nase godine

Ponekad , korakom brzi prodjem kroz godine
Sva setna leta , uspone i poraze
Ponekad, tiho,najtise oslusnem proslost kako sapuce
U recima tihim i tvoje ime prepoznajem

Secam se...maglovitih jutara ,ispunjenih ceznjom
Secam se...tajanstvenoh noci, koje smo proveli nezno
Osmeha koje smo jedno drugom poklanjali
I suza mojih prolivenih...

Ponekad, dok lutam po toj sumovitoj proslosti
Ponekad, stanem pa duboko razmislim
Da li si ti u njoj ili zapravo nisi?
Da li si tu negde kraj mene, samo sto ja to ne vidim?

Ponekad, pozelim da se ja nesto pitam
Da mi bude dozvoljeno da odredjujem i biram
U mraku proslih godina ostavila bih jedno danas, juce i sutra
Ostavila bih sve, bezvredno je, ako tebe u tome ne bih imala

Ponekad, dok tako mi misli lutaju po minulim vremenima
Ponekad, probudi mi se savest, pa stanem sebe da prekoravam
Dugo su ove oci gledale samo mrak, dugo me je pratila tama
Trajalo je , svih onih godina , kada sam se nadala NAMA

Al' vrlo brzo slab karakter pobedi zelja
Plamen savesti se ugasi, a zedj za tobom je nikada veca
Da mogu vecitu svetlost ja bih zamenila
Za minut tame koji bih u tvom zagrljaju provela
Zamenila bih, a ne bih ni trepnula
 

Back
Top