Oduvek sam volela noc. Dan je za mene nekako previse otvoren. Otvoren za mnoge duse, mnoga lica, karaktere. Nisam sigurna cak ni da dan ume da cuva tajne. Obuvam patike, moje patike-svedoci hiljadu dogadjanja. Kad god se upoznajem sa nekim prvo pogledam u patike, kad je noc ochi su zamaskirane raznim krejonima, maskrama, ajlajnerima, tako da oci cesto izbegavam, ne zelim da znam sta i kako, samo drago mi je da smo se upoznali i cao zdravo! Odeca je i previse tesna i previse gruba, kao da im nije muka vec u svojoj kozi... Dakle, pogleda bacam na cipele, patike, sta god... Patike kazu dovoljno toga... Dakle casopisi su nas lagali, fazon zaljubljivanje na prvi pogled... -.- ma ajde molim te.. Meni put ne obasjava sunce vec ulicne svetiljke, to zujanje i zuckasto plavi odsjaj, bling bling odsjaj farova u daljini... Obojila sam nebo u teget nijansu, takva sam i ja danas... Bahati pogled ispod obrva, uz neki besni remix, i osmeh... Ne pripadam nikom, to i ne zelim, menjam staro za novo, menjam ljude, menjam osmehe... U dusi sam i dalje ona ista, klinacka muzika, siroka trenerka, onaj kikot k'o iz nekog crtaca, a omiljena fraza: daj ne smaraj... Hladan vazduh mi donosi neki bas iz daljine, budim se... Good morning!
P.S.
Text sam pisala novembra 2010. na sajtu Trablmejker(www.trablmejker.com), i konachno postavila na blog stranu krstarice avgusta 2011. godine. (:
P.S.
Text sam pisala novembra 2010. na sajtu Trablmejker(www.trablmejker.com), i konachno postavila na blog stranu krstarice avgusta 2011. godine. (: