Tajne hronike 16.deo

Prvo što je ugledao beše, njeno lepo detinje lice. Oči plave kao radost.
- Madoneta, jesi dobro.
- Poodavno, hvala, a ti? Kako se osećaš?
- Malo šupljikavo, vazdušasto tako reći.
Prethodni nastavak: http://forum.krstarica.com/entry.php/25659-TAJNE-HRONIKE-15.-DEO
Uspravi se i vide da sedi na odlomljenom komadu kamene kolonade zaglibljenom u mulj na dnu kanala. Voda oko njih bila je mutna, ali u taloženju. Rupa na sred grudi nosila je pečat. Otom, potom, pomisli, sad je bilo važnijih stvari da se urade.
- Ako misliš, da je ponovo gradiš...
- Pusti sad to. Uzgred, ne pada mi na pamet, nego ispričaj mi brzo kako je bilo.
- Našla sam je. Vidi. – sva ozarena, devojčica mu pokaza mu dlanu nešto malo, što je plamtelo vatrom sunca, a bojom meseca. - A, šta misliš gde?
- Dobro, dobro skloni je sad. – ona zatvori šaku.- Znaš li sad šta treba da radiš sa njom?
- Ne brini, neću te razočarati, učit..
- Onda brzo! – prekide je strogo, a zatim dodade blago, - Posle ćemo pričati, čekam te, i onako trenutno nemam ništa u planu.
- Nemoj da odeš, brzo se vraćam.
- Dobro, samo lepo to završi i ne srljaj. Nikud ja ne idem. – otplivala je na jug.
Jug, to je dobro, pomisli.
Svako uništenje, makar koliko užasno i surovo, mora da nosi iskru milosti, jaku, koliko i sam udar.
Sve što sunce obasjava baciće senku, zakon je Njen. Koliko je uništenje sunovratno i obesno toliko je njegova senka svetla. Ostalo je stvar umeća, i brzine delovanja, jer kako minu tragovi uništenja, tako tamni i njegova senka. Ovoga puta mala majstorica ga je uhvatila i spustila u komad večne materije. Dobro, ne baš večne, ali skoro da je tako. Sada, dragulj, kristal verovatno helijuma, ili tačnije, čvor energije koja seže duboko do najdubljih sfera, koje je znao i najviših do kojih je dospeo, nošen u šaci njegove učenice, putuje ka svom prvom boravištu. Da bi ga pouzdano zaštitio od napada svoje samovažnosti, nije smeo da zna gde je to. Ona će zato morati potpuno da zaboravi svog učitelja. Takav je posao. Nije smeo čak ni da ga vidi, to svoje veliko delo. Ono u stvari i nije bilo njegovo, zapravo nikad samo njegovo. Sada će morati da zaboravi, da ga je ikad video, još više da ga je ikad stvarao. Tako je bolje, znao je. Samovažnost to sam ja, staro je pravilo. Biti dugovečan, biti gospodar četvrtine materijalne ravni, ne znači biti ništa bolji u obožavanju samog sebe, nego bilo koji iluzar. Naprotiv.
Otišla je da ga ostavi na neko lepo sunčano mesto, koje je sama izabrala. Valjda će me poslušati pametnica. Nadam se da će tamo klima biti blaga. Hladnoća i vlaga samo prave probleme, mladim civilizacijama. Da, i oko tog mesta, će u predstojećim milenijumima bujati život.
- U slavu, čega, koga?- primetio je da razgovara sam sa sobom.
- Pa, sebe samog, šta drugo? Boginje velike, boga istinoga, svetice presvetle, sveca pravednoga... proroka, mesije... ? Koga briga?
- To je sve isto. Bravo Plava, kada bi samo znala koliko sam srećan? Kada bih samo smeo da te obaspem pohvalama. Velika Majko, kako si ponekad stroga. Ej, girica ga našla u onom haosu, nisam ni mislio da neće. Znam i gde ga je našla, ali pustiću je da mi ispriča. To mi nećeš uskratiti, kevo. Znam, detinajst sam.
Oštre ivice razbijenog kamena počele su da ga žuljaju. U stvari, nije mu prijalo da čeka besposlen. Malo dublje, na jednoj zaravni od sitnog šljunka ugleda prevrnut sto i nekoliko razbijenih stolica. Taman što ga je uspravio i postavio do njega dve relativno cele stolice, vratila se. Nije to više bila njegova Madoneta, cvrkutava papalina, sa starom kožnom testijom o ramenu, još iz davnog života. Ne, pred njim je sad stajala vodena sveštenica, mirnog i dubokog pogleda. Ustade i pokloni joj se.
- Oprostite, moja gospo ovom nedostojnom mestu, moja namera je..
Vragolast osmeh ozari joj drevno lice. Namah je bila ona stara, ipak promena na njoj bila je više nego primetna. Uskoro će da primi teret na svoja glatka ramena, bila je spremna, videlo se. Al’ dotle..
- Sram te bilo. Mene si našla da zezaš. Sedaj ovamo.
- Šta ćeš da popiješ, Red je sad, da ja častim - upita ga sedajući.
- Imala je pravo Bonnastella kad je rekla da sa ovim poslom ide i ludiranje bez kraja i mere. Pričaj slušam te.
- Prvo, imamo problem. - reče odjednom ozbiljno.
- Da? Koji moliću lepo?
- Ti si mrtav, ako si zaboravio.
- Uh, stvarno. – zaboravio je, naravno.
Kako i ne bi? Neki ljudi provode silne živote, a da ni ne naslute, da sve iznova počinju i zaboravljaju baš od tog kratkog trenutka. Život je sve ostalo, na kraju balade, ko bi se još zamajavao sitnicama.
Setio se odjednom cele katastrofe.
On sam, koji ju je dobrim delom inscenrao i od svih aktera brižljivo skrivao njen pravi smisao, moraće da se suoči sa svim posledicama. Bio je to kraj dobrom raspoloženju, iako je posao vodio cilju, koji je ostvaren da bolje ne može. Ostavši čist, sve da je i bio pod karmom, ipak ostavio je za sobom mnoga tužna lica, mnoga uplakana, a mnoga više neće videti. Bila je to skupa cena. Ali nije sve na kantaru, znao je. Čitavo čudo za zlato i staklo venecijansko, ali snova nema piratiranih. Ne ne.
- Moraću da se vratim. - reče tiho.
- Ma nemoj. Stvarno, otkud ti to?
- Zezaj se samo.
Prizori ruševina katastrofalnog razaranja pukoše mu pred očima. Na razorenom vhu razorenog tornja ugleda, dve ženske prilike. Kako se nadnose nad klonulim telom.
- Reci mi još samo gde si je našla.
- Pa, na čelu sokolice, gde drugo?
Pametno moje, neka ti zaborav na sve ovo ne padne teško.
 
hirajgoagain;bt158623:
rado bih te citala da je krace

:I daj neki sizhe

pretpostavljam da ste se kre.snuli na kraju ili ste se rastali u suzama iako se volite, ali ta tvoja narav ...

Evo sizhe:

#include "iskustvo_života_ a_i_šire.h"
void main (void)
{
Život_je_surov_ako_nisi_pesnik();
}

Može i kraće ali onda već trpi pristojnost.

Ako kreneš, uprkos manjku strpljenja, da čitaš i posmatraš samo na tom jednom nivou ima krhesanja koliko voliš, ustvari ničeg drugog i nema. Kad malo bolje razmislim, čini mi se da bez toga ne bih mogao da dišem, a kamoli da pišem.
Suze su isto tu blizu, ne samo na rastanku nego posvudan, zapravo rastanci su posvudan al' nema veze. Sve je stvar uglova i rastojanja, radijusa ako više voliš.
Evo na primer, kompletna scena u ovom nastavku postavljena je u Vodi. Ako to nije dosta suza, ja onda stvarno ne znam šta je dosta.
Svakako, hvala na komentaru. Skrenula si mi pažnju na neke detalje.
 
Poslednja izmena:

Back
Top