Nema nade,
nema vere,
u dahu jesenjeg dana
Nema zelje,
ni smisla
u plesu opalog lisca
Nema tuge,
nema ni srece,
u grandioznosti namrstenih oblaka
Nema ni krika sunca
Ni vapaja povetarca
Ni tracka zivota
Oko nas,tisina,
sto besomucno ceka,
iz dana u dan,
Odzvanjanje kise,
Da cuje jedinu zhivost prirode
kroz muziku kapi
Da oseti jesen,
mirisom mokre zemljem
Da ostane sa poslednjom travkom
sto prkosno stoji
Da pravi drustvo samotnjoj vecernjoj magli
Da se svako jutro budi u ,nekako,prokletu zoru,
A da umire sa prvom skripom tockova po asfaltu.
nema vere,
u dahu jesenjeg dana
Nema zelje,
ni smisla
u plesu opalog lisca
Nema tuge,
nema ni srece,
u grandioznosti namrstenih oblaka
Nema ni krika sunca
Ni vapaja povetarca
Ni tracka zivota
Oko nas,tisina,
sto besomucno ceka,
iz dana u dan,
Odzvanjanje kise,
Da cuje jedinu zhivost prirode
kroz muziku kapi
Da oseti jesen,
mirisom mokre zemljem
Da ostane sa poslednjom travkom
sto prkosno stoji
Da pravi drustvo samotnjoj vecernjoj magli
Da se svako jutro budi u ,nekako,prokletu zoru,
A da umire sa prvom skripom tockova po asfaltu.