Jesen.

Nema nade,
nema vere,
u dahu jesenjeg dana

Nema zelje,
ni smisla
u plesu opalog lisca

Nema tuge,
nema ni srece,
u grandioznosti namrstenih oblaka

Nema ni krika sunca

Ni vapaja povetarca

Ni tracka zivota

Oko nas,tisina,
sto besomucno ceka,
iz dana u dan,
Odzvanjanje kise,

Da cuje jedinu zhivost prirode
kroz muziku kapi

Da oseti jesen,
mirisom mokre zemljem

Da ostane sa poslednjom travkom
sto prkosno stoji

Da pravi drustvo samotnjoj vecernjoj magli

Da se svako jutro budi u ,nekako,prokletu zoru,
A da umire sa prvom skripom tockova po asfaltu.
 

Back
Top