Bus stanica.

Ako postoji afterlife, imam osecaj,da cu u tom,nekom sledecem zivotu,biti autobuska stanica. Jednostavno mi se cini tako.Eto.

Necu biti jedna od onih stanica u*****nih psecim govnima sa jeftinim lose photoshopovanim frikomovim reklamama za boraniju.
Bicu *kul* stanica.
Zvacu se Jevrosima,i bicu majka svih stanica, bicu prevrtljiva kucka koja zivi u ulici lipa,donosicu srecu onoj crvenokosoj sto stalno kasni,i zamantavacu babe sto vise vole svoje kucice od unucica.
Imacu svoj miris, svoj potpis, jednostavno ce ljudi znati kada je neko usao na MOJOJ stanici.
Bicu prometna stanica, 4 gradske i jedna vangradska linija,sasvim je dovoljno.
Ne zelim nikakve zgrade oko sebe,samo jednu malenu poljanu,ili eventualno polublatnjavi park sa nekoliko klupica. Volim prostor, a ljudi ce uvek biti,koji odu i prodju, i na kraju ostajem sama.
A sa leve strane nalazice se jedna velicanstvena,visoka,crna ili tamno zelena ulicna svetiljka. U nju cu biti zaljubljena.
Sa moje desne strane.bice jedna kanta, relativno otmena, u koju ce svi prolaznici bacati otpatke.
Nije mi toliko bitno kakvih cu boja biti, i da li cu imati neonke ili ne, bitno mi je samo sta cemo svetiljka i ja proziveti. Jer nas dvoje cemo zaziveti u ljudima.
Zelim da udomim lutalice,ne samo pse vec sve one koji su prosto izgubljeni u zivotu, zelim da ispratim dedu na poslednju voznju busom, da nateram dlakavu babu da zakasni, zelim da inspirisem nekog kao sto je vec neka stanica mene.
Bicu ONA stanica, neka na kojoj ti je drago kad ti pobegne bus, cisto da provedes malo vremena sa njom, bicu uvek tu da sacekam usamljene i same, da ispratim sramotni smrad autobusa.
Bicu tu,uvek.
Bicu tu da virim u novine sto cita covek u mantilu, ili da se smejem devojakama sa kozmom u rukama,
Bicu tu,uvek.
I na kisi,da pruzim utociste,i na snegu da uzivam sa ljudima, a i kad je sunce, da zaklonim od njega.
Bicu tu,uvek.
Oseticu rdju,bicu prva da omirisem travu u sveze jutro, ili prva da se gadim golubova pred parenje , ili prva koja ce docekati lampu koja se pali sa zalaskom sunca.
Ah,ta lampa.
I stojacu tu, sve dok me ne sruse, a za to vreme uzivazu sa ljudima, zivecu kroz njih, i opet cu sanjariti o nekom afterlife-u i razmisljati sta ce sledece biti....
 
...morao je Faraon citajuci Vas preradjeni Haiku, dodati svoj komentar na ovako , meni dopadljive redove,-

...neka divlja vjetar
neka mu i tapsu
grane
ali sta ce reci
od bora rane
sto ostase
s one strane

...s one strane
gdje se ne vide
i ne-moraju
niceg' da se
stide
borove grane
ponosne
kao livade mladokosne

...
 

Back
Top