Autentichan dozivljaj

Kad se krene od Bloka 45 ka Piramidi ima jedno ogromno drvo ispupcheno na asvaltu sa strane ulice Jurija Gagarina ka Savi uz auto traku puta...
Na toj strani nema drvoreda i to drvo je pitaj Boga kada tu sigurno proizvoljno izraslo...seme doneo vetar..verovatno pre nego shto je put i asfaltiran jer korenje je toliko jako i debelo da je napuklo asvalt iznad.Secam se tog drveta od kada znam za sebe jer sam maltene ceo ziot..ma shta maltene,celih 100% svog zivota zivim na NBG.Drvo je bilo iste velichine i kada sam bio mali...tuda sam prolazio i prolazim a nikada do pre par godina mi nije padalo na pamet koliko je ono uvek bilo stalno u odnosu na moje promene...sada kad prodjem uhvatim sebe kao da mi pricha o secanjima...ne vaznim ili lepim ili ruznim,ne secanjima u nekom smisaonom kontextu u vezi nekog za mene zapamcenog dogadjaja,nego delicima misli,osecanja i stanja u kojima sam se nalazio nekada davno ili sada prolazeci tuda.Do pre par godina uopshte nisam razmishljao o prolaznosti na taj nachin...da je to drvo ostalo maltene isto dok sam se ja menjao.I chak ni prolazost nije tu ono vazno..nije ona sushtina koliko taj osecaj koji u meni pobudi,podseti me na autentichni dozviljaj zivota koji ima svako ko negde zivi...bilo gde,ako prostor dozivljava kao svoj jer je tu od kada postoji.Do pre par godina uopshte nisam razmishljao o prostoru na taj nachin,uzimao sam ga zdravo za gotovo.Znam ja da je NBG prilichno sumoran,mnogima socijala i zele da ga stave u neki geto-urbani milje..shto je samo pozersko preterivanje..ali nema veze.Nije ovo "Ja volim Novi Beograd"text..ne znam ni sam shta je..pokushavam sam sebi da objasnim.:lol:Postoji poseban osecaj kada si na chistini,sunce zapeche sve okolo je ravno i prazno,nema nigde nikoga osim tebe i boje usijanog betona shto odbija zrake na sunchanom danu.Beton,zeleni budzak,beton..to je dobri stari NBG.U njegovoj razbarushenosti i zapushtenosti koja se sada sredjuje za mene ima nekog sharma....znam da je perverzno:lol:.I ne samo to drvo sa pochetka,postoji mali milion mesta,koja su ostala nepromenjena a koja te podsete na prolaznost,misli i vreme-shuma vetorva na ulazu moje bivshe zgrade u Bloku 62,stari stan u 3.bulevaru,chistina ispred stare zgrade gde je nekada davno bila fabrika cementa,tzv."baraka" iza bloka 45.koja je srushena pre vishe od 10 godina i na istom mestu pdignuta slichna od cigle,stare trafike koje su vremenom evoluirale-prvo kao barake,pa crveni kiosci a danas "Canetove"trafike,i josh milion posebnih parchica prostora koje je..ma nemoguce detaljno opisati na ovako malom prostoru..totalno nevazna mesta spolja drugim ljudima ali dobijaju na znachaju kada se zivot utka u njih rutinom a rutina nakon vremena zaborava podseti na proshlost.Na hiljade prolaza chekanja,razgovora,cutanja,tuge i sretje koja su ih obelezila.Kao da te svako mesto doziva da se bar na tren vratish i podsetish kako je bilo...a u isto vreme cuva i neku skruvenu prichu tebi nepoznatu....bezbroj njih,priche drugih ljudi koje ne znash ali mozesh da osetish.
Drvo sutra ili prekosutra mogu da iseku,ponovo asfaltiraju pa postave pravi drvored,i vremenom i ako je bilo tu po meni oduvek,najverovatnije cu ga zaboraviti,i to nije loshe ili dobro nego tako.
E jesam smorio,i ovako kad chitam zvuchi...WTF?:lol:..ali stvarno...tako osecam,yebiga.:lol:
 
nemoj pogresno da me shvatis... stvarno mislim da je tekst super... samo, isto mislim da u takvom tekstu ne bi trebalo da bude mesta za te debilske smajlije... ponekad mi ti smajliji, na forumu, izgledaju kao to tvoje drvo... nesto iza cega se ljudi kriju... kao sedenje na dve stolice... to je sve...
 
Teshko..ja sam u 37. ziveo od jeseni 87. do jeseni 89.,...dve najbolje godine mog zivota.
@Ostali neki tamo...tema NIJE o drvetu:roll:..imam ja "svoje mesto"bash u 37.jedna klupa(koja je uvek zauzeta penzionerima bash sam danas tuda proshao:roll:),ali sve to je nevezano za ovo u blogu.:neutral:
 
...вратио си ме мало у детињство....код мене на кеју у нивоу мог блока је било једно дрво искривљено...па можда и под углом од 30 степени са земљом...дебело онако...близу је шеталишта до саме реке, крошња је можда и изнад шеталишта самог пошто дрво "расте ка реци", вероватно знаш на које мислим...

...чудно како сам заборавио на све то, како више не опажам детаље, питање је да ли је уопште ту сад...
 
Veoma lepo...jedino ti nije trebao taj smajli na kraju, al' nema veze...drugi put nemoj da se stidis da izrazis ono sto mislis. I da, tema jeste o drvetu, zasto da ne?

Ja sam zato pocela da slikam iz cista mira ponesto ispred zgrade, a najcesce sa prozora, eto ne stidim se da kazem.
 
Svako ima neki reper najčešće neki prirodan detalj koji stalno traje, potok, drvo, brdo. Živeći ne primećujemo svoja napredovanja menjanja…pokušaje, nadanja. I tako u nekom trenutku u neko doba prođemo kraj istog objekta i klik prostre se slikoviti deo našeg života proživljenog. Naš potok,reka, ulica, drvo za nas često nezapažen svesno, “nevidljivi” rasprostre čuvane detalje našeg života; naše emocije, naše promene, nadanja , verovanja, voljenja, patnje, radosti, uspehe, bolne padove i razočarenja. Posmatramo naš protekli deo života, promene, jasno vidimo shvatamo suštinu našeg življenja… Ovaj tekst me je asociarao na meni drago drvo u planini. Prvi pohod u planinu i iskustva vezano za planinarenje je vezano za to drvo. Prvi put je bilo drvo “spasa” ; pre njega je dobar uspon pa tako dok teško dišeš i boriš se sa svakim korakom nepripremljen za uspon, žudno gledaš u krošnju naspram neba kako ti treperenjem lišća šalje pozdrave, priziva, bodri, obećava..…kasnije kada sam kondiciono bila bolja, mesto prijatnog predaha, opuštanja, radovanje ničim izazvano da bi na kraju shvatila da volim to drvo zato što pobuđuje mnoga sećanja vezana za planinarenje za događaje.Tekst je odličan. Svako ima svoj reper = podsticaj zauvide u svoje življenje, svog čuvara dragocenih trenutaka života.
drvo-cool.jpg


337449769_e450bb340f.jpg
 

Back
Top