Subotnje popodne

Popodne na terasi

Škripale su grane pod naletom vetra
lelujao se listak na od zemlje dva metra,
cvrkutala je ptica kao slavuj pravi
izgledalo je kao da se nešto slavi.


Cvrkutanje je obeleženo jasnoćom zlata
stizala su u gomilama neka nova jata,
neka čudna smirenost iznenada me je spopala
dok je vrana raskošnih krila po drvetu kopala.


Škripale su grane i čujno i jako
sve to podneti ipak nije bilo lako,
cvrkut ptičiji kao melem na ranu
lečio bi mi dušu u nedovršenom danu.


Prolazili su sati kao rukom odnešeni
ali su u mom sećanju bili večno smešteni
a zvuk i škripa njihajućih grana
nagoveštavala je prolazak još jednog dana.


Dana koji u sebi veliku dragocenost krije
jer njegova običnost u meni uspostavlja primirje
pa nema sukoba,ni želje a i manje je prohteva
koje sam život po prirodi stvari zahteva.
 

Back
Top