Anarhizam - Mali priručnik za početnike IV deo - Blogovi - Forum Krstarice
Prikaži RSS

Anarhizam

Anarhizam - Mali priručnik za početnike IV deo

Oceni ovaj blog
6.
Kako bi društvo bilo organizirano i tko bi ga organizirao?

Na početku je nužno reći da ne postoji "univerzalno rješenje" koje će svugdje u svijetu funkcionirati.
To je ideja koje njeguju razne totalitarne i autoritarne ideje, a to je u stvaranju jednog uistinu
slobodnog društva potpuno neprihvatljivo. Do danas su svi pokušaji organiziranja na jedinstven
(univerzalan) način propali - povijest je prepuna takvih primjera. Strašna je pomisao na postojanje
pokušaja primjenjivanja istog modela na svako društvo, bez obzira na kulturni, lokalni i svaki drugi
kontekst.
Društvena organizacija i oblik koji će ona imati ovisi isključivo o samom društvu, odnosno o
zajednici o kojoj je riječ. Već smo utvrdili kako je ideja o anarhističkom društvu bazirana na manjim
zajednicama, decentraliziranim, ali povezanim. Unutar manje zajednice je puno lakše donositi
zajedničke odluke, te je jednostavnije uskladiti različite želje i potrebe. To je jedan od osnovnih
uvjeta općeg zadovoljstva - svatko mora u potpunosti ostvariti svoje potrebe i svatko mora biti u
mogućnosti sudjelovati u procesu odlučivanja.
Dakle, organizacija bi počivala na tim malim zajednicama (da li govorimo o desetinama, stotinama
ili tisućama ljudi, to je također pitanje samih zajednica) i svakoj pojedinoj osobi unutar njih, a
njihova povezanost i koordinacija bi postojala u onoj mjeri u kojoj je to uistinu potrebno. Danas se
najčešće govori o povezanosti koja zadovoljava formu (ulazak u razne federacije, integracije,
institucije i sl.), dok zapravo takav oblik udruživanja i povezivanja ne zadovoljava potrebe društva.
No, znamo čije potrebe zadovoljava, zar ne? Nema potrebe stalno ponavljati očito...
Drugo bitno pitanje kod organizacije društva je pitanje teritorija. Granice, kakve danas poznajemo,
su neprirodne i kao takve nemaju drugu funkciju osim što označavaju teritorij koji kontrolira pojedina
politička i ekonomska elita. Kao takve, postaju nepotrebne, a organizacija zemlje postaje
prirodnija, kroz stvaranje bio-regija, koje nisu podjeljene strogim granicama i koje su usko
povezane. Bio-regije oduvijek imaju važnu ulogu u životu ljudi. Ljudi su oduvijek naseljavali pojedine
bio-regije zbog određenih pogodnosti - pitke vode, plodne zemlje, šume i na tisuće drugih razloga
koji su omogućavali zadovoljavanje ovih ili onih ljudskih potreba. Pitajte bilo kojeg znanstvenika i
odgovor na pitanje o bio-regijama će biti "Da, to su jedine 'granice' koje priroda poznaje." S obzirom
na to da je čovjek sastavni dio prirode, što bi onda bilo prirodnije od ravnanja prema samoj prirodi?
Naravno, organizirati život u skladu s prirodom ne znači u potpunosti napustiti tehnologiju i sve ono
do čega je ljudska vrsta došla kroz proces evolucije. Sasvim je sigurno da će postojati zajednice
koje će napustiti tehnologiju i vratiti se primitivnim oblicima tehnologije i proizvodnje, međutim, to
nije nužan korak za cijeli svijet.
Danas se tehnologija (zlo)upotrebljava vrlo neodgovorno i često kao još jedno sredstvo stjecanja
moći (bilo koje vrste). Ipak, odgovorno korištenje tehnologije i, što je izrazito važno, korištenje zbog
stvarnih potreba značilo bi stvarnu pomoć u organizaciji proizvodnje, prijevoza i sl. Recimo,
automobili su dobar primjer današnjeg krivog odnosa prema tehnologiji. Kako pitate se? Pa, sasvim
je jasno i poznato da su automobili i cijela prateća industrija izrazito štetni (na više načina),
međutim, manje je poznato da postoje jednako učinkovite alternative u prijevozu, koje nisu štetne ili
su tek neznatno štetne. Pa, zašto se ne koriste već danas? Zato što stara tehnologija nije dovoljno
iskorištena i zato što novi oblici prijevoza ne smiju postati dio masovne proizvodnje dok se u
potpunosti ne iscrpe stari. Velike industrije imaju kontrolu nad tim i unatoč činjenici da su sve
štetnosti poznate, nastavljaju skrivati nova znanstvena postignuća i promovirati stara. To je tipičan
primjer neodgovornog korištenja tehnologije, a drugih, sličnih primjera ima na tisuće.
Takvo korištenje tehnologije je uvjetovano društvenom organizacijom kakvu danas poznajemo -
umjesto da je tehnologija u službi ljudi, ljudi su u službi tehnologije.
Naime, odgovorna upotreba tehnologije može uvelike olakšati organiziranje proizvodnje i samim
time osigurati neke od ljudskih potreba, a da se pri tome troši što manje rada, vremena i prirodnih
sirovina. Način upotrebe tehnologije je društveno pitanje, a ne pitanje pojedine industrije, te stoga
nalazi svoje mjesto u dijelu o društvenoj organizaciji.

7.
Dobro, recimo da bi to tako funkcioniralo, no kako doći do takvog društva?

Tijekom povijesti bilo je različitih pokušaja stvaranja takvog društva. Niti jedan od tih pokušaja nije
trajao duže od par godina. Zapravo, jedini pokušaj koji je bio najbliži tom cilju dogodio se u
Španjolskoj, između 1936. i 1939. godine. O tome su napisane mnoge knjige, te se često navodi
kao vrlo uspješan primjer, međutim, sve skupa bilo je kratkog vijeka, jer su komunisti (po
Staljinovom naređenju) slomili svaki pokušaj daljnje društvene promjene koja se tamo događala.
No, nećemo se zadržavati na povijesnim primjerima - o tome možete pronaći cijeli niz druge
literature.
Sasvim je jasno da do društvenih promjena ne dolazi "preko noći". Na taj način se mijenja vlast, no
ne i društveno uređenje, jer postojeći sustav vrijednosti se ne može promijeniti od danas do sutra.
Dakle, riječ je o procesu. Taj proces možda najbolje opisuje riječ (koja se u posljednjih desetak
godina sve češće pojavljuje) r/evolucija.
Za razliku od revolucije, koja znači promjenu "preko noći", barem u onom klasičnom shvaćanju te
riječi, r/evolucija uključuje proces prije same promjene, samu promjenu i vrijeme nakon promjene,
jer neprestano traje i pitanje je da li ikada prestaje. Taj proces se događa postupno, dug je i
obuhvaća sve segmente života, tražeći prvo osobnu promjenu kod svake pojedine osobe u društvu,
što zapravo postupno vodi i društvenoj promjeni, kao konačnom cilju. On uključuje primjenu novog
sustava vrijednosti na svakidašnje situacije, prakticiranje novih oblika organizacije i razne
društvene, ekonomske, i slične "eksperimente", kojima bi se pokazalo kako je uistinu moguće
organizirati život na drugačiji način, ali i koji bi pokazali neke od mogućih puteva za postizanje
samog cilja.
Pokušaj postizanja nagle promjene, kada se malo bolje pogleda, u ovom trenutku bi (baš kao i u
povijesti) značio ogroman društveni sukob, prvenstveno zbog postojećeg vrijednosnog sustava koji
ne prihvaća niti najmanje promjene, a kamoli neke koje bi ga u cijelosti dovele u pitanje. Pokretanje
takvog društvenog sukoba bi značilo rat, a kao konačan ishod tog rata imali bi nametnuti sustav
vrijednosti, bez obzira na to tko bi bio poražena, odnosno pobjednička strana. Time bi zapravo svi
bili poraženi, a društvo bi ostalo (u vrijednosnom i organizacijskom smislu) tamo gdje se nalazi i
danas - jedni bi vladali, drugi bi izvršavali.
To ipak ne znači da se treba prepustiti apatiji i uvjerenju kako danas nije moguće bilo što
promijeniti. Čak naprotiv, nužno je svim mogućim i prihvatljivim sredstvima pokušati približiti sebe i
druge tom društvu ravnopravnosti i potpune slobode. Novi sustav vrijednosti zahtijeva i nove modele
djelovanja. Razni projekti solidarnosti, uzajamne pomoći, nehijerarhijske organizacije, alternativne
edukacije, zaštite prirode, alternativnih oblika proizvodnje, itd. su samo jedan od načina djelovanja.
Također, nužno je opet i iznova dovoditi u pitanje sve nametnute autoritete i strukture, te svojim
primjerom nuditi alternativna rješenja, a ne prihvaćati kompromisne situacije koje nas na kraju, iz
kompromisa u kompromis, odvode u krajnju poslušnost i pretvaraju u nečije podanike. Ne treba
imati podanike i ne treba biti podanik. To je jednostavna filozofija.
Naš svakodnevni život i djelovanje nas odvode u jednom ili drugom smjeru. Time, zapravo, sami
biramo što želimo, unatoč činjenici da smo ponekad prisiljeni učiniti neke stvari i protiv naše volje.
To nikoga ne treba spriječiti u pokušaju ostvarivanja drugačijih ciljeva. Ne, baš naprotiv, to nas
može ohrabriti da se još jače potrudimo promijeniti takvo stanje stvari.
Sve to je dug i ponekad težak proces, ali ako u njemu ne sudjelujemo, biti će još duži i još teži.

8.
Sve to lijepo zvuči, međutim, nije li to ipak samo utopijski san?

Utopija je sve ono što još nije ostvareno, što ne znači da neće biti ostvareno. Nazivajući stvari
utopijom, danas se najčešće želi reći kako je riječ o neostvarivom, dakle, nečemu od čega treba
odustati, jer je nemoguće. Naravno, sasvim je jasno kome odgovara takav stav i uvjeravanje kako je
društvo ravnopravnosti i slobode utopija. Istovremeno, za mnoge ljude je jednostavnije prihvatiti
ovakvo stanje društva, bez obzira slagali se s njim ili ne, pa su skloni odmahnuti rukom i reći "To je
utopija, nema šanse."
Ako opet pogledamo na povijest i sve promjene koje su se događale tijekom ljudske povijesti,
sasvim je jasno da su mnoge političke ideje nazivane utopijom. Tako je ukidanje robovlasničkog
društva i prelazak u feudalno smatrano utopijom. Nestanak monarhija i uspostava parlamentarne
demokracije je također smatrano utopijom... Zapravo je svaka promjena dominantnog stanja i
uspostava novih vrijednosti smatrana utopijom, barem do trenutka kada bi se dogodila.
U trenutku kada utopija postaje stvarnost, govorimo o postizanju jednog cilja r/evolucije, a to je
zapravo pravi početak naglog razvoja pokrenutog procesa.
Zapravo je sve stvar našeg osobnog shvaćanja stvari. Sve kreće od čovjeka. Ideja o autoritetu leži
"u glavi", a ne u stvarnom autoritetu koji netko ima. Naravno, ako osporimo nečiji autoritet, protiv
nas će upotrijebiti silu, međutim, sila je samo sredstvo postizanja poslušnosti, a ne stvaran i
razuman razlog zašto bi netko imao autoritet nad nama.

Pošalji "Anarhizam - Mali priručnik za početnike IV deo" na Facebook Pošalji "Anarhizam - Mali priručnik za početnike IV deo" na Google Pošalji "Anarhizam - Mali priručnik za početnike IV deo" na My Yahoo! Pošalji "Anarhizam - Mali priručnik za početnike IV deo" na Live Pošalji "Anarhizam - Mali priručnik za početnike IV deo" na MySpace Pošalji "Anarhizam - Mali priručnik za početnike IV deo" na Twitter Pošalji "Anarhizam - Mali priručnik za početnike IV deo" na Digg Pošalji "Anarhizam - Mali priručnik za početnike IV deo" na del.icio.us

Ažurirano 01.07.2011. u 21:23, autor: anarchos

Kategorije
Nekategorizovano

Komentari