Anarhizam - Mali priručnik za početnike II deo - Blogovi - Forum Krstarice
Prikaži RSS

Anarhizam

Anarhizam - Mali priručnik za početnike II deo

Oceni ovaj blog
II Deo

3.
Kako bi društvo funkcioniralo bez autoriteta i vlasti?

Već danas društvo nerijetko funkcionira bez autoriteta i vlasti. Država ne može funkcionirati bez tih
modela prisile. Društvo može.
Današnju društvenu strukturu i organizaciju uvjetuje postojanje države. Institucija države svoje
postojanje bazira na toj strukturi i organizaciji, koja je autoritarna, hijerarhijska, patrijahalna i strogo
kontrolirana. Čak i tzv. "liberalna" država prakticira visoku razinu kontrole i to na više načina. S
jedne strane, država mora voditi računa o tome da se autoritet ne dovodi u pitanje (npr. nedopustiva
je neposlušnost, neplaćanje poreza, ekonomsko i političko organiziranje koje nije povezano s
državom i sl.), dok s druge strane, pazi na to da se održi privid individualne moći svake osobe u
procesu odlučivanja, pa se tako svake četiri godine održavaju izbori, koji se također događaju u
strogo kontroliranim uvjetima. Kako? Riječ je uvijek o istom krugu ljudi, političkoj i ekonomskoj eliti,
kojima njihov položaj u društvu dozvoljava sudjelovanje u utrci do pozicija moći.
Cijeli sustav zapravo počiva na ideji održavanja moći jednog društvenog sloja, što u stvarnosti nema
nikakve veze s mogućnostima funkcioniranja cijelog društva. Društvo bi funkcioniralo i bez političke
i ekonomske elite, koja sebe voli predstavljati "nužnom" i "izrazito potrebnom", dok je zapravo riječ
o pukom održavanju na poziciji moći.
Anarhistički odnos prema društvu je potpuno suprotan. Moć ne bi nitko posjedovao i svi bi
posjedovali moć. Naravno, ne moć nad nekim, već moć ispunjavanja svih svojih potreba, moć
zajedničkog djelovanja i nadasve moć odlučivanja o svom životu.
Anarhizam se ne protivi organizaciji, već predstavlja oblik organizacije, koji bi mnogi anarhisti i
anarhistkinje nazvali savršenim oblikom organizacije. Savršenim zbog nužnosti ravnopravnog
sudjelovanja svih osoba u društvu, što za razliku od trenutne društvene organizacije nudi stvarnu
mogućnost odlučivanja. Naravno, sada će vam se učiniti kako je to nemoguće zbog same veličine
društva... No, nije nemoguće. Društvo je danas organizirano kao ogromna zajednica i
centralizirano, što zapravo nema nikakve veze sa svakim od nas. Ljudi u svom svakodnevnom
životu nikada ne dolaze u dodir sa svim osobama u društvu, a najčešće nemaju nikakve (direktne ili
indirektne) veze sa dijelovima društva kojima ne pripadaju. Određuje nas mjesto stanovanja, mjesto
gdje radimo, mjesto gdje se zabavljamo i provodimo slobodno vrijeme. Imamo određen krug
prijatelja i poznanika. Zapravo, imamo nekoliko interesnih skupina unutar kojih prakticiramo svoje
svakodnevne aktivnosti. To ujedno predstavlja i dobru osnovu za temeljnu zajednicu unutar
anarhističkog društva. Takve zajednice se mogu udruživati, surađivati, međusobno koordinirati,
zajednički odlučivati, a sve to na ravnopravnoj razini i po principu mreže, ane piramide, kao što je to
slučaj kod državne organizacije društva.
Zajednice ljudi bi se organizirale prema osobnim afinitetima i prema lokalnim potrebama, vezano uz
proizvodnju, stanovanje, prijevoz, ili bilo koji drugi dio života. Njihovu povezanost uvjetovale bi
potrebe, a obavljanje poslova unutar njih stvorilo bi punu zaposlenost i znatno kraće radno vrijeme,
jer puna iskorištenost radne snage znači maksimalnu učinkovitost i kratko radno vrijeme.
Ali tko bi natjerao ljude da rade, pitate se? Nitko, jer kada radimo za puno zadovoljavanje svojih
potreba, ne treba nam prisila. Uostalom, izbor radnog mjesta bi bio potpuno slobodan, a osobna
odgovornost nam uvijek nalaže da obavimo i neke poslove koji nam možda nisu najdraži, ali nam je
jasno da bez obavljanja tih poslova ništa ne bi funkcioniralo. Pa, zar ne radimo takve poslove i
danas i to bez prisile? Recimo, čistimo svoje stambene prostore, peremo suđe, čistimo wc,
gradimo kuće i stanove, gradimo ceste i tvornice, popravljamo različite strojeve... Sve to se radi
zbog potrebe, a kada je jasno da to radiš za sebe i ljude oko sebe, a ne za šefa, onda je takva
podjela posla još prirodnija i tada ćemo biti spremniji raditi stvari koje nam možda i ne odgovaraju
najbolje, ali znamo zašto ih radimo.
No, ne bi bilo dobro reći da se osporavaju baš svi autoriteti. Postoji nešto što zovemo racionalni
autoritet, koji počiva prvenstveno na znanju. Tako će autoritet liječnika ili arhitekta uvijek imati
konačnu riječ u odlukama o tretiranju neke bolesti ili u izgradnji neke građevine. Sasvim je jasno da
neće doći do situacije u kojoj ljudi grade kuću koja će se srušiti ili nešto slično. To bi bilo krajnje
nerazumno.
Hijerarhijska, autoritarna i centralizirana organizacija društva je, kada to vrlo pojednostavimo,
neprirodna i bazira se (kao što je to puno puta ponovljeno) isključivo na potrebi političke i
ekonomske elite da se održi na vlasti. Samim time se onemogućava zadovoljavanje potreba
društva. Dok jedni (manjina) profitiraju kroz takav pristup, drugi (većina) rade i gube - što je također
neprihvatljivo. Trenutak kada dolazi do stvarne promjene je onaj kada ta većina preuzme stvar u
svoje ruke i kroz zajednički napor s cijelim društvom u potpunosti reorganizira društveni život. To se
neće dogoditi brzo ili preko noći, već je riječ o dugotrajnom procesu, r/evoluciji.





4.
A što je s nasiljem i kriminalom?

To je jedno od težih pitanja. Ne zbog toga jer ne postoji odgovor, već zato što su te dvije pojave
usko povezane s duboko ukorijenjenim vrijednostima koje proizlaze iz današnje društvene
organizacije i strukture.
Nasilje i kriminal najčešće su posljedica današnjih društvenih odnosa, prvenstveno odnosa moći i
ekonomske neravnopravnosti. Manji dio tih pojava možemo pripisati psihičkim problemima osoba
koje posežu za njima. Iako su i ti psihički problemi često povezani s društvenim odnosima.
Danas bogatstvo, odnosno posjedovanje novca i silne imovine, predstavlja društvenu vrijednost,
"dobar" položaj u društvu, te daje moć. Sasvim je jasno da u takvoj situaciji ljudi posežu za
kriminalom kao jednom od mogućnosti stjecanja novca ili imovine. Zapravo, posežu za ilegalnim
kriminalom, jer kriminal je i stjecanje istog na temelju tuđeg rada, a to je ono što politička i
ekonomska elita u postojećem ekonomskom sustavu rade.
Nasilje je također bazirano na odnosima moći u društvu. Najčešće se koristi za postizanje
dominacije, bilo u obitelji, školi, na poslu, unutar vlasti, u međudržavnim odnosima... Gdje god se
koristilo i na koji god način, uvijek ima isti cilj - dominaciju nad nekim ili nečim. Tu treba naglasiti
da unutar bilo kojeg društva monopol nad nasiljem ima baš država. Država posjeduje vojsku,
policiju, razne represivne službe, naoružanje, tvornice naoružanja, institucije i škole koje razrađuju
strategije upotrebe nasilja i njegove učinke. I opet, cijeli taj sustav nasilja je usmjeren na jedno -
održavanje moći. Samim time možemo reći da država počiva na nasilju, iako ne uvijek fizičkom
(unatoč činjenici da ta prijetnja uvijek postoji i uvijek je prisutna), već i na nešto sofisticiranijim
oblicima nasilja, kao što su prijetnje kaznom, raznim ukidanjima prava i što je u posljednje vrijeme
opet aktualno, stalnim upozoravanjem na opasnost od terorizma, što povećava potrebu za boljom
kontrolom.
Rat, odnosno, totalni rat, koji je danas najčešći oblik ratovanja, predstavlja krajnji oblik nasilja i
glavno je sredstvo obračuna između država ili skupina koje žele uspostaviti svoju vlast. Legalni i
ilegalni teroristi (ovisno tko je u poziciji moći proglašava ovaj ili onaj terorizam legalnim ili ilegalnim)
se koriste istim metodama i u iste svrhe - za stjecanje moći.
Sasvim je jasno da postojanje autoriteta, moći nad nekim, vlasti, hijerarhije, ekonomske
neravnopravnosti i svega ostalog što obilježava suvremeni način življenja uvelike doprinosi porastu
kriminala i nasilja u društvu i to na svim razinama. Jednostavno je riječ o modelu djelovanja koji je
postao prihvatljiv i koji se vrlo jednostavno prenosi na svaki segment društva. Tako država vlada nad
svima nama, na nižoj razini vlasnici tvornica vladaju nad poslovođama, poslovođe nad radnicima,
radnici nad svojim ženama, roditelji nad djecom, djeca nad kućnim ljubimcima... Ovaj banalan
primjer samo dobro prikazuje na koji način se upotreba autoriteta i nasilja prenosi sa najviše
hijerarhijske razine na najnižu. Možemo čak reći da je svaka vlast nasilje. Nametanje svojih želja
nekome drugome predstavlja nasilan čin, bez obzira što to ne uključuje nužno fizičko nasilje.

Tu dolazimo do mogućeg odgovora na pitanje u naslovu. Čini se da bi, nakon svega iznesenog,
promjena sustava vrijednosti i načina organizacije društva umanjila i minimalizirala bilo koji oblik
nasilja i kriminala u društvu. Nepostojanjem autoriteta i hijerarhije u organizaciji, nestaje mogućnost
i potreba postizanja dominacije i moći nad nekim, a kao što je ranije rečeno, put do toga je nasilje.
Što se tiče samog kriminala i stjecanja imovine, odgovor je vrlo jasan - ekonomska ravnopravnost,
puno ispunjavanje svih potreba i činjenica da posjedovanje više od onoga što nam uistinu treba ne
predstavlja nikakvu društvenu vrijednost, niti daje nekome na važnosti, bi u potpunosti umanjila ili
čak uzrokovala nestajanje kriminala u tom obliku.
Naravno, uvijek ostaje otvorena mogućnost da će psihički poremećene osobe posegnuti za
nasiljem, no to je sada već medicinsko pitanje, koje zahtijeva i medicinski pristup. Ipak, možemo
zaključiti da bi i takvih pojava bilo manje u društvu u kojem bi ljudi živjeli punijim i kvalitetnijim
životom, a sasvim je jasno da puno psihičkih poremećaja nalazi uzroke u nezadovoljstvu općom
kvalitetom življenja.

Pošalji "Anarhizam - Mali priručnik za početnike II deo" na Facebook Pošalji "Anarhizam - Mali priručnik za početnike II deo" na Google Pošalji "Anarhizam - Mali priručnik za početnike II deo" na My Yahoo! Pošalji "Anarhizam - Mali priručnik za početnike II deo" na Live Pošalji "Anarhizam - Mali priručnik za početnike II deo" na MySpace Pošalji "Anarhizam - Mali priručnik za početnike II deo" na Twitter Pošalji "Anarhizam - Mali priručnik za početnike II deo" na Digg Pošalji "Anarhizam - Mali priručnik za početnike II deo" na del.icio.us

Kategorije
Nekategorizovano

Komentari