Ajde mani se.
A gde si?
I koji moj se toliki srbi sramote fakta da su u evropi? Gde bi da si? U tunguziji? U bušmanskom plemenu? E, pa, sorry. Indoevropejac si, iz plemena slovena i srodnik germana od kojih ti se toliko bljuje. Ma koliko ti se s.ralo od te istine, tvoja je sudbina vezana za njihovu.
Ima mnogo čeg što je tu diskutabilno, i od čega se, da prostiš, s.ere i meni. Ali, ja sam to uvek gledala kao zlo koje s njima delim; pre nego fakt koji me od njih deli.
Jer, za.jebi sad tu pozivanje na 300 miliona rusa - koji su evropejci više od tebe, verovatno. A ako ti uzmem ruse, na koga ćeš se, u svom pravdoljubivom gnevu, uopšte pozivat?
Onda ti ostaje samo svetla istorija; koja i nije bila taka dok nije potpala pod uticaj bizanta; i koju su urnisali turci tokom pet vekova - što je, hteo il ne hteo priznat, sramota koja se malo kojem evropskom narodu dogodila ikada.
Ono, da budu pod osmanlijama pet vekova?
Ako ćeš mi reć da su i mnogi drugi bili pod ostalima i duže; možemo i o tom razvit raspravu, ako hoćeš; mada verujem da bi te sadašnjica očas pojela.
Po meni, ja se ne uznosim mitovima ovoga naroda koji je u porazu našao utehe za svoje ropstvo; već se sramotim vitezovima koji su, onomad, bili više evropljani nego bi i najozloglašenija politička stranka danas u zemlji srbiji mogla da se podiči; i onda pali, poraženi.
Kad bi ovaj narod bio u stanju shvatiti pojam svog poraza; možda bi u tom slučaju mogao razumet poraze ostalih.
I trpeljivije sudit.
Dokle god nije tako, ti govoriš o kiselom grožđu.
O Ezopu, znaš?