Nema baš ništa posebno u tebi. Nikakav tragičar, nikakav komičar, samo stvor kakav se krije u svakom drugom sličnom biću koje prođe.
Čak ni tvoja pamet nije posebna.
Nema ništa ni lepo ni ružno u tebi, potpuno si neutralan. I nebitan. Nema ništa inspirišuće, nema čak ništa ni humano u tebi. Sve te strašne rane koje bi da lečiš imali smo svi i imaćemo i patićemo i tugovaćemo i mislićemo da niko od nas nije imao strašniju sudbinu. A, ustvari, niti smo po tome posebni, niti je bitno - čak i da jesmo. Jer jedini pravi svedoci naših tragikomičnih sudbina smo mi sami. I mi ćemo se smejati i plakaćemo zbog njih. A onda ćemo umreti.
Bilo bi bolje da živiš život dok ga imaš, umesto što si se sklupčao u svoju tamu i mrmljaš o nepravdi, čoveče.
Bori se za nešto.
Čak ni tvoja pamet nije posebna.
Nema ništa ni lepo ni ružno u tebi, potpuno si neutralan. I nebitan. Nema ništa inspirišuće, nema čak ništa ni humano u tebi. Sve te strašne rane koje bi da lečiš imali smo svi i imaćemo i patićemo i tugovaćemo i mislićemo da niko od nas nije imao strašniju sudbinu. A, ustvari, niti smo po tome posebni, niti je bitno - čak i da jesmo. Jer jedini pravi svedoci naših tragikomičnih sudbina smo mi sami. I mi ćemo se smejati i plakaćemo zbog njih. A onda ćemo umreti.
Bilo bi bolje da živiš život dok ga imaš, umesto što si se sklupčao u svoju tamu i mrmljaš o nepravdi, čoveče.
Bori se za nešto.