Jedan partizan, u proljeće 1948. godine otišao u pohod na zahod, da načini ćevape. Čekali ga, kao partizanskog komesara, da završi časni posao, te da održi revolucionarni govor okupljenoj slijepoj narodnoj masi. On obrisao prkno prstom, pa o zid, te dođe pred njih. „Drugarice i drugovi!”, počne on. „Mi komunisti smo...” Utom prođe prstom pored nosine i omirisa ostatke grčkih ćufti, te reče zaprepašćeno: „Gowna!” Drugovi partizani ga strpaše u prdekanu, pa na Goli Otok, da tuca kamen kad oni vide i koze kad niko ne vidi.
Jednu generaciju kasnije, njegov sin, uvaženi partiNski funkcioner, bio je u delegaciji SFRJ pri OUN. Održala se sjednica, svi učesnici se porasturali, a on kukavac otišao u klozet. Napravi ti on Leskovačku kobasicu, no ne zna kako da iziđe iz guzne kancelarije. Jadni jado, da je samo znao da treba da pusti vodu, te da se vrata sama otvore. Ipak je to 1978. godina. A on, kukavac crni, navalio pa lupa na vrata. Ekselencije, carevi i kraljevi okupili se ispred klonje, da vide koji to primitivni brabonjar zapomaže, jer poslije vršenja nužde ne pušta vodu. No kad čuše da govori srpskim (ili hrvatskim, ili srpsko-hrvatskim, svejedno), sa gađenjem na licu rekoše: „Yugoslav!“
Dvije generacije kasnije, unuka prvospomenutoga, član podmlatka JUL-a, sa svojim vaginalnim speleologom došla na žurku za doček Nove 2000. godine. Drogirana omladina pjeva: „JUL je ku-u-ul! JUL je ku-u-ul!” A ona, prehlađena zbog nagle promjene vremena, iznenada kinu i prde kao mitraljez: „Tr-tr-tr-tr-tr!” Plin zasmrđe, ona skupi noge da joj se ne prospu crijeva, a julovci povikaše: „Dole mašingever!” Da su samo znali da je njen prdo učinio da im to bude posljednja politička godina, završila bi kao Roza Luksemburg.
Ojha! Ojha! Ojha ha!
Jednu generaciju kasnije, njegov sin, uvaženi partiNski funkcioner, bio je u delegaciji SFRJ pri OUN. Održala se sjednica, svi učesnici se porasturali, a on kukavac otišao u klozet. Napravi ti on Leskovačku kobasicu, no ne zna kako da iziđe iz guzne kancelarije. Jadni jado, da je samo znao da treba da pusti vodu, te da se vrata sama otvore. Ipak je to 1978. godina. A on, kukavac crni, navalio pa lupa na vrata. Ekselencije, carevi i kraljevi okupili se ispred klonje, da vide koji to primitivni brabonjar zapomaže, jer poslije vršenja nužde ne pušta vodu. No kad čuše da govori srpskim (ili hrvatskim, ili srpsko-hrvatskim, svejedno), sa gađenjem na licu rekoše: „Yugoslav!“
Dvije generacije kasnije, unuka prvospomenutoga, član podmlatka JUL-a, sa svojim vaginalnim speleologom došla na žurku za doček Nove 2000. godine. Drogirana omladina pjeva: „JUL je ku-u-ul! JUL je ku-u-ul!” A ona, prehlađena zbog nagle promjene vremena, iznenada kinu i prde kao mitraljez: „Tr-tr-tr-tr-tr!” Plin zasmrđe, ona skupi noge da joj se ne prospu crijeva, a julovci povikaše: „Dole mašingever!” Da su samo znali da je njen prdo učinio da im to bude posljednja politička godina, završila bi kao Roza Luksemburg.
Ojha! Ojha! Ojha ha!
