Vrijeme lijechi sve rane, u koliko ih ranjenik uporno ne pozljedjuje, ono moze da izlijeci i one rane koje ne moze razum, uspjesno lijeci I bol” - Seneka
Vrijeme je bitan faktor u nasim zivotima I moramo ga cijeniti I postovati. Ono je najbolji ucitelj I najbolji sudija. Vrijeme stalno prolazi, a vjecno traje. Obicni I glupi ljudi pokusavaju d aim vrijeme prodje sto brze, a pametni da ga sto bolje iskoriste. Malo je nevjerovatno, cudno a istinito, da najvise slobodnog vremena imaju upravo oni koji drugima kradu vrijeme. Sve zivo na ovome svijetu ima svoje vrijeme… kada se radja, kada zivi, kada umire. Covjeku nije bitno da posjeduje tacan sat vec je bitno da bude pravilno orjentisan u vremenu u kojem zivi. Vrijeme je dragocjen poklon koji smo primili, da u njemu postajemo razboritiji, bolji, savrseniji, zreliji. Ono je kao brzi voz koji se nikada ne zaustavlja, nikada se ne moze izaci iz njega, nikada se ne vraca nazad. Ono je sposobno da izlijechi najljuce rane a opet, zna I da nagriza, mada bez zuba.
Vrijeme ima svoju logiku, kojoj se niko ne moze oduprijeti, jer stalno mijenja lice ovom svijetu, jer ni jedno, bice ili stvar ne mogu ostati isti. Za covjeka mozemo da kazemo da je mudar, samo ako dobro poznaje vrijeme u kojem zivi. Najgora stvar je ako covjek potrisi vrijeme, a zxiv je I ostane kao spomenik svoje generacije. Vrijeme daje najtacniju mjeru svakoj stvari. Sto ga vise neracionalno trosimo, cini nam se da ga imamo previse.
Nije ni malo ugodno za covjeka, u koliko misli drugachije, nego u duhu vremena u kojem zivi. Treba znati da covjek koji mnogo trci u vremenu u kojem zivi, ne moze biti istovremeno I razuman u njemu.
Postoje trenuci kada se vrijeme zaustavi… Onda se prelazi u vjechnost.
Vrijeme je bitan faktor u nasim zivotima I moramo ga cijeniti I postovati. Ono je najbolji ucitelj I najbolji sudija. Vrijeme stalno prolazi, a vjecno traje. Obicni I glupi ljudi pokusavaju d aim vrijeme prodje sto brze, a pametni da ga sto bolje iskoriste. Malo je nevjerovatno, cudno a istinito, da najvise slobodnog vremena imaju upravo oni koji drugima kradu vrijeme. Sve zivo na ovome svijetu ima svoje vrijeme… kada se radja, kada zivi, kada umire. Covjeku nije bitno da posjeduje tacan sat vec je bitno da bude pravilno orjentisan u vremenu u kojem zivi. Vrijeme je dragocjen poklon koji smo primili, da u njemu postajemo razboritiji, bolji, savrseniji, zreliji. Ono je kao brzi voz koji se nikada ne zaustavlja, nikada se ne moze izaci iz njega, nikada se ne vraca nazad. Ono je sposobno da izlijechi najljuce rane a opet, zna I da nagriza, mada bez zuba.
Vrijeme ima svoju logiku, kojoj se niko ne moze oduprijeti, jer stalno mijenja lice ovom svijetu, jer ni jedno, bice ili stvar ne mogu ostati isti. Za covjeka mozemo da kazemo da je mudar, samo ako dobro poznaje vrijeme u kojem zivi. Najgora stvar je ako covjek potrisi vrijeme, a zxiv je I ostane kao spomenik svoje generacije. Vrijeme daje najtacniju mjeru svakoj stvari. Sto ga vise neracionalno trosimo, cini nam se da ga imamo previse.
Nije ni malo ugodno za covjeka, u koliko misli drugachije, nego u duhu vremena u kojem zivi. Treba znati da covjek koji mnogo trci u vremenu u kojem zivi, ne moze biti istovremeno I razuman u njemu.
Postoje trenuci kada se vrijeme zaustavi… Onda se prelazi u vjechnost.
