Strah od srece

Samo se po sebi podrazumeva da se bojimo nesrece....ali zasto strahujemo i zaziremo od srece?Zasto iznenada postajemo uznemireni upravo onda kada za to nema nikakvog stvarnog razloga i kada, naprotiv, postoje svi uslovi da budemo srecni?
Mozda nas plasi privremenost srece jer je ljudski zivot nesiguran i povoljne prilike se lako mogu pretvoriti u svoju suprotnost......a privremenost nemozemo da podnesemo uprkos tome....ili upravo zbog toga....sto dobro znamo da je sve na ovom svetu privremeno.
Mozda se potajno pribojavamo da cemo zbog srece biti svirepo kaznjeni?Mozda pomisao na srecu kod nas skoro automatski priziva slutnju neke velike nesrece?Mozda nam se cini da je sreca lakomisleno izazivanje sudbine,pa se radije drzimo nekog neodredjenog stanja,koje nije ni sreca ni nesreca.....vec neka tupa potistenost i gorcina,jer se tako osecamo sigurnijim.
Mozda se odricemo srece jer ne zelimo da se odreknemo prezira prema svemu sto nas okruzuje.......a srecan covek nista ne prezire!Mozda sebi zabranjujemo srecu jer smo navikli da sebe kaznjavamo.Mozda se bojimo srece jer se bojimo sebe samih.....a sreca je stapanje sa sobom.....osecanje jedinstva i punoce.
Ne zazirimo od srece.Necemo zbog srece biti kaznjeni.......niti ce nam ona navuci na vrat neku veliku nesrecu.Necemo sebe srecom ni unistiti.....ni uciniti plitkim i povrsnim.....a prezir je i onako bedna zamena za punocu zivota......dok je sebe kaznjavati besmisleno.
Dobro otvorite oci...sreca je bas mozda ispred vas...ne dozvolite da vam promakne!
 
.bravo !

...sve duhovne institucije s generacije na generaciju ugrađuju nam strah od sreće ... i kad sve ukazuje da dreba da uživamo u događaju i opustimo se ( da budemo srećni ) , duboko iz nas izroni taj ugrađeni strah i razbije sve... uvek sam se pitao zašto je to tako ; zašto nam projektuju i ugrađuju pesimizam i strah od lepog života ... danas znam ; prestrašene i beznadežne lako je pljačkati / eksploatisati / držati pokornima / sa njima manipulisati .... zaista tako je ...

..još jednom bravo ... lepo uočeno i definisano !
 
da,poznat mi je taj osjećaj....nerijetko mi se desi da u trenucima kad moje biće preplavi sreća....odjednom,.kao munja sijevne neki nejasni strah....kratkotrajan,al jak....strah da ce sve nestati....pa onda pokusavam da stisam euforiju koja me ponese...da ne cuje nesreća za moju sreću....da je ne pokvari....
 
Zašto ljudi zaziru od sreće?
Mislim da se ljudi suštinski boje promena.. bilo kakvih.. i da ih potresa sve, pa i sreća (naravno, u manjoj meri nego nesreća, ali potres je tu).
U principu, svo to kretanje gore dole, ovako-onako, nesreća-sreća, nas samo podseća da je sve promenljivo... i da će posle sreće ponovo nastupiti ne tako srećan ciklus, baš kao što posle tame uvek dolazi svetlosti.
 
RiadaT.;bt139450:
da,poznat mi je taj osjećaj....nerijetko mi se desi da u trenucima kad moje biće preplavi sreća....odjednom,.kao munja sijevne neki nejasni strah....kratkotrajan,al jak....strah da ce sve nestati....pa onda pokusavam da stisam euforiju koja me ponese...da ne cuje nesreća za moju sreću....da je ne pokvari....

Riada , to je naša bajalica da ne ureknemo sreću ...... bravo , lepo si to rekla ...:klap::klap::klap:
 

Back
Top