Možda i ona pročita 23, San

Sanjao sam stvarno čudan san. Gledam sto u kafiću gde sedim sam sa sobom. Ja nešto pričam onom drugom ja, a ja koji to gledam hoću da čujem. Primaknem se, neprimetno, naravno, i oslušnem šta sam pričao samom sebi.
- Sećaš li se nje?
- Kako da ne. Bila je, hmmmmmmm, ne postoji ta reč u srpkom jeziku kojom bih je opisao...
- Da, upravo tako! Još kad se setim kakvih sam problema imao kući zbog nje...
- E, da... Sećaš li se kad su tvoji hteli da je odvoje od mene?
- Još kako... Uvrteli su sebi u glavu da ima nešto izmedju nas i požurili da me spašavaju od nje. Prosto mi nisu ni verovali da tu ne postoji ništa.
- Da, ali su oni i bili ubedjeni da imaju nešto što se zove iskustvo. Odakle li im samo to iskustvo kad nikad nisu bili u sličnoj situaciji? Ili, možda jesu, ali ne žele da priznaju?
- Ko će ga znati, ali u svakom slučaju, bilo je zanimljivo gledati face kad su provalili da je mala, čuj mene, mala!? razvedena i ima klinca...
- He, he... A priče da ona u meni vidi muža...
- Ha, ha... Još da sam ja u njoj video ženu, ovaj, suprugu...
- Baš se pitam gde li je sada. Nekako smo se pogubili...
Umešao sam se ja koji sam sve to posmatrao.
- Izvinite što se mešam, ali ovo je ionako moj san. Dakle, ja znam šta je sa njom. Udala se opet i ima dete i iz tog braka, pa se opet razvela. Bar su mi tako rekli. Video sam je pre neki dan. Nije više tako lepa. U stvari, jeste, lepa je za osobu koja ima pedeset godina, ali ja pouzdano znam da ima znatno manje. Ostarila je ona strahovito brzo. Ko zna zašto?!
 
Au, Valeria, pa kad bih ja osluskivao moje snove... Sta sve ja sanjam, to je posebna prica! Da mi ne umre neko drag, eto mi ga u snovima, gde se lepo ispricamo i jos sam ja i svestan da sanjam... Tesko je to opisati recima.
 

Back
Top