Prepiska o arbanaskim nasiljima u Staroj Srbiji od 1898. do 1899. (8)

Razjaren turski diplomata

U pismu se, takođe, ističe da Kraljevska Vlada predlaže da u istražnu komisiju obavezno bude imenovan i srpski delegat. Novaković je uredno priložio još 120 novih slučajeva ubistava, svireposti, otmica, silovanja, prisilnog „turčenja” srpskog naroda, novih razbojništava, - uz konstataciju da su maltretiranja hrišćana sve učestalija. Turski ministar spoljnih poslova je i ovaj put odgovorio u perfidnom maniru. Bio je razjaren što mu je notom Novaković ukazao na bezočno uništavanje pravoslavnh crkava i manastira.

„Izlišno je opovrgavati vaše tvrdnje da je u Srbiji bilo više opljačkanih i porušenih džamija, jer i sami znate da je u Srbiji zajamčena sloboda veroispovesti, pa i više od toga, jer je naš Kralj, starajući se o verskim potrebama muslimana, o svom trošku izdržava hodže svih džamija u zemlji. Kralj Milan je o svom trošku dao da se sazida još jedna džamija, a Kralj i vlada su nedavno opravili veliku tekiju džamije u Beogradu” - spremno odgovara naš diplomata, tražeći da se zaštite srpske svetinje od arbanaskog zverstva i njihove „izopačene mržnje”.


Zverstva pripisuju žrtvama

„Ovog proleća Arnauti su poubijali veliki broj Srba, da bi im zemlje pootimali i nagnali ih na rasejanje. Poslednjih meseci prebeglo je više stotina srpskih porodica” javlja dr Vladan Đorđević poslaniku u Carigrad

Polovinom januara 1899., mesec dana nakon oštre note, koju je srpski poslanik u Carigradu Stojan Novaković uputio Tefik-paši, ministru inostranih dela Turske, postalo je očigledno da je vlast otomanskog carstva shvatila da Kraljevska vlada ni po koju cenu neće odustati od zaštite svojih sunarodnika u Kosovskom vilajetu, niti će ubuduće sedeti skrštenih ruku.

U prilog ovoj tvrdnji je i pismo koje je 17. januara Novaković poslao dr Vladanu Đorđeviću. Izveštava ga da je Velika Porta, ipak morala da se suoči sa istinom, i da stotine stravičnih slučajeva ubistava, otmica, silovanja, uništavanja srpskih crkvi i manastira, nije nikakva zlonamerna izmišljotina hrišćanske raje iz Kosovskog vilajeta koja bi da poremeti „srećne odnose Turske Carevina i Kraljevine Srbije”, nego istina o tragičnom stradanju nedužnog pravoslavnog življa .Novaković ukazuje da je Portin odgovor konačno stigao i da njihova administracija namerno odugovlači.


Kontraverznost turske diplomatije

„Visoka Porta ne mareći ni za savete velikih sila, u prvom redu, Rusije, ni za kritiku štampe, niti za naše nastojanje čitavim zbornikom nota, odgovor na prvu notu tek prekjuče sam dobio i to na osnovu izveštaja Kosovskog valije. Na onu koju sam im uputio maja prošle godine. Ma koliko su pristrasni i netačni izviđaji, koje turske vlasti vrše po Kosovskom vilajetu po naredbi Visoke Porte, ipak rezultat tih izviđaja u našu je korist. Prilozi Portine note, a stigla su dva koja ću Vam proslediti, pogotovu odgovor na onaj naš oštriji od 21. decembra , dokazuju na se nad našim narodom u Staroj Srbiji vrše nasilja u velikoj meri i da su turske vlasti isuviše nehatne. Dok turski ministar inostranih dela u svojim notama brani, naravno svoju vlast, pobijajući istinitost naših navoda, dotle prilozi koje dostavlja uz svoje note, govore sasvim protivno”, napisao je, između ostalog, Stojan Novaković iz Carigrada dr Vladanu Đorđeviću, predsedniku srpske Vlade i ministru inostranih poslova Kraljevine.

On ukazuje da su turske vlasti morale da ustuknu, priznaju više od polovine zločina, koje im je navela srpska diplomatija.


Otomanska predstavka – svim ambasadama

„I današnjom notom Porta tvrdi da su neki naši navodi, ili neistiniti, ili preuveličani, i brani svoje vlasti u Kosovskom vilajetu. Njen prilog sa rezultatima izviđaja, ma koliko pristrasan bio, ipak je u našu korist i potire Tefik-pašinu tvrdnju. Same vlasti priznaju da je izvršeno 15 ubistava iz podnetih slučajeva, i ne samo da to priznaju, već su prinuđeni da priznaju da ubice Srba nisu pronašle. Tako, u tački prvoj, priznaju da je neki Gavrilo ubijen, a brat mu Savo opasno ranjen, pa umesto da kažu šta je učinjeno sa ubicama, oni vele da su ubijeni „po nagovoru” Gavrilove žene. Niz zločina nad srpskim življem nisu hteli da priznaju jer je, kako tvrde pogrešno napisano ime ubijenih, ili ubice, ili nije tačno navedeno selo gde se zločin desio. Turske vlasti su isto tako priznale da su izvršena sva navedena razbojništva i silovanja. Portin odgovor na naše note dokazuju da od njih ne možemo ništa dobro očekivati i da ona neće da stane na put arbanaskim nasiljima. Naredio sam da se ova Portina nota, koja je na našu korist, u više egzemplara (primeraka ) prepiše i da se izdvoje najgori slučajevi, čiju istinitost same turske vlasti priznaju. To ću predati svim ovdašnjim ambasadama u Turskoj, sa kojima sam neprestano u vezi, zbog teškog pogroma naših sunarodnika u Kosovskom vilajetu”, završio je ovu prepisku Novaković.


Raja ne beži od nasilja, već od svog „zuluma”

Međutim, i pored turskog priznanja da su tragična dešavanja u vilajetu u većini slučajeva potvrđena, Tefik-paša upućuje na Novakovićevu adresu novo pismo u kojem napominje da su brojni navedeni slučajevi preterani, ili izmišljeni.

„Carske su vlasti požurile preduzeti potrebne mere za pronalazak i primerno kažnjavanje krivaca. One ne prestaju revnosno goniti krivce, koji su pobegli. A što vlasti nisu za vremena upotrebile prave mere, to dolazi otud što su se žrtve ili familije sami htele da osvete, pa su se uzdržavali od tužbi. Valja primetiti da su ova nedela, obične vrste, vršena bez razlike i od strane muslimana i hrišćana, događaju se svugde u svetu i stoga nemaju nikakvog političkog karaktera. Oni nemaju onu važnost koju biste im hteli pripisati, kad se uzme na um broj istih za ove četiri poslednje godine. Ako neki hrišćani, čiji broj, uostalom nije onoliki kako se tvrdi, napuštaju carsko zemljište, to ne biva zato što hoće da se spasu nasilja od strane muslimana i Arbanasa, već da bi izbegli plaćanje dužnih poreza, ili suđenje zbog njihovih zločina, ili prestupa”, odgovor je otomanskog velikodostojnika.

Sa koliko neiskrenosti i licemerja postupa Porta prema srpskom življu govori njihov stav prema ubistvima koja se dešavaju na graničnim područjima .


Žrtve odmah da se kazne!!

„Oni slučajevi koji su se zbili na granici, nisu uopšte izazvati od strane Arnauta, kao što ste rekli u noti, već od strane srpskih krijumčara , pandura i Crnogorca , nameštenih u pograničnoj liniji. Žaliti je što u Beogradu Kralj i Vlada nisu ništa preduzeli da primene protiv takvih mere. Nastojte kod Kralja da što pre naredi izvršenje mera i kazni te Srbe, kako bi se red i bezbednost na granici osigurala”, zahtev je Porte.

Talasi novih nasilja marta 1899. potresali su Kosovski vilajet. Potpuno nezaštićeno hrišćansko stanovništvo krenulo je ka Srbiji, ostavljajući svoja ognjište da sačuva gole živote. Dr Vladan Đorđević, o tome šalje dopis Novakoviću u Carigrad.

„Iz doline Ibra prebeglo je u Srbiju od grdnih zuluma pre 10 dana preko 200 duša. Ovo nasilno raseljavanje našeg naroda iz Stare Srbije puno je opasnosti za mir na granici prema Turskoj. Učinite odmah predstavku Porti sa zahtevom da naši sunarodnici budu jednom zaštićeni od arbanaskih zuluma”.

Novaković je hitno reagovao, poslavši novu notu i kompletan spisak porodica koje su se iselile. Početkom maja dr Đorđević ponovo reaguje.

„ Kako otomanske vlasti i uopše muslimani, postupaju sa hrišćanima u Kosovskom vilajetu, najbolje se vidi iz toga što je od 1880. do sada prebeglo u Kraljevinu preko 60 hiljada Srba, koji su napustili domovinu, svekoliko imanje samo da život spasu. Ovog proleća Arbanasi su poubijali veliki broj Srba, da bi im zemlje pootimali i nagnali ih na rasejanje, u čemu su dosta i uspeli, jer je poslednjih meseci prebeglo više stotina srpskih porodica” javlja dr Vladan Đorđević i šalje podugačak spisak novih albanskih zločina.

Vredno svedočanstvo užasnog stradanja naših sunarodnika u 19 veku na području Kosova i Metohije – reprint dela „Prepiska o arbanskim nasiljima u Staroj Srbiji od 1898. do 1899.” završavamo autentično. Kraj knjige obiluje podacima o novim ubistvima Srba koje je poslao dr Vladan Đorđević našem poslaniku u Carigradu.

”Vasilije Čkonjović ubijen je 13. maja na najsvirepiji način, blizu Sjenice, pred očima mnogo sveta koji je išao u grad na pazar. Vasilije je bio najugledniji čovek u Štitkovu. Ubice su ga iznmrcvarili, presekli mu lobanju na dvoje, odsekli i sa sobom poneli desno uvo, da ga predadu kao dokaz onome Arnautinu, koji ih je poslao da Vasilija ubiju”.

Kraj
Priredila: Biljana Živković
 

Back
Top