Iz 30-og pisma svetog Ignjatija Brjančaninova (4. tom)

„...Onaj koji iz učenja Hristovog odbacuje makar jedan dogmat taj se odriče Hrista. Razmisli dobro: tvoja sumnja nije tako lak greh. Ako ga ti usvojiš i počneš da ga ostvaruješ i na rečima – ti padaš u smrtni greh. Jedna reč Vere može da spase, jedna reč neverja može da pogubi dušu. Razbojnik koji je u predsmtnim mukama visio na krstu, i ispovedio Hrista – otvorio je sebi vrata Raja; Fariseji, koji su odbacili Istinu, pohulili su na Duha Svetog i poginuli su. „Jer ćeš zbog svojih reči biti opravdan i zbog svojih reči biti osuđen“(Mt.12,37) rekao je Spasitelj.
Ako u svom razumu dozovliš da protivreči (osporava) učenje Hristovo, on (razum) naći će takvih protivrečenja hiljadu hiljada: on je neiscrpiv kada mu dozvolimo da se zarazi neprijateljstvom prema Hristu. Malo- pomalo on će odbaciti sve hrišćanske dogmate! To nije novost. To je plod neobuzdanog samovoljnog rasuđivanja. Koliko se danas zbog toga pojavilo bezbožnika i bogohulnika u svetu! Po spoljašnjosti i za neopitne ljude ti bogohulnici sepričinjavaju kao ljudi sa blistavim umom, koji su pokidali lance i izašli na slobodu, te otkrivši istinu pokazali je i drugim ljudima. No posledice su pokazale da je njihova takozvana istina – najužasnija pogubna zabluda.
Potocima krvi se umivaju lažne misli, koje i ne mogu da se očiste tim umivanjem! Strašno je uprljati misao lažju: krv ljudska nema silu da opere te ljute mrlje. Za takvo pranje čovečanstvo je imalo nuždu u krvi Bogočoveka. Ono je dobilo tu krv, umilo se u njoj, i očistilo! Budući podržavano rukom Vere, izašlo je iz duboke, tamne propasti telesnog, lažno nazvanog razuma. Taj razum priziva čoveka ponovo u propast i čovek obraća pažnju na smrtonosni poziv! Čemu da se divimo? Čovek je sačuvao svoj karakter: u raju ispunjenom blagouhanja i božasnkog naslađivanja, on se nije zaustavio da da poverenje i pažnju laskavim rečima đavola.
Prijatelju moj! Ti si hrišćanin, član pravoslavne Istočne Crkve! Čuvaj vernost u duhovnom telu čiji si član, i čuvaj sjedinjenje sa Svetom Crkvom kojoj pripadaš. Čuvaj svoje duhovno dostojanstvo kao neocenjivu riznicu. Zbog razloga tvoje nemoći ne upuštaj se u rasuđivanje o dogmatia: To je duboka pučina opasno more – i u njemu su potonuli mnogi neiskusni i samovoljni moreplovci. Bezopasno i sa nadom preizobilne duhovne koristi mogu da plivaju i da se nose po čudnim talasima bogoslovlja samo oni imaju kormilo uma u desnici Duha. Po savetu Svetog Apostola Pavla pokoravaj se i obaraj svaku pomisao koja ustaje protiv protiv poznanja Božijeg, tj. Na razum Hristov (2 Kor. 10,4-5). Ne ulazi u spor, niti rasuđivanje sa sumnjama i prigovorima koje porađa lažno nazvan razum. Mačem vere seci glave tih zmija, čim oni izbace te glave iz svojih rupa! To je prava stvar i istinita! Čin dostojan onoga koji se jedanput zauvek sjedinio sa Hristom.
Pre saveza (sa Hristom) još i možeš da rasuđuješ; posle uspostavljenog saveza ono je (rasuđivanje) već prestup. Ništa, ništa da ne narušava i da ne koleba tvoju vernost! Ah! Podnošljiviji je onaj koji nije stupio u savez negoli izdajnik. Sa smirenjem primi na sebe blago igo, vodi život blagočestiv, češće posećuj crkvu, čitaj Novi Zavet i dela Svetih Otaca, pomaži bližnjima, i Božanstveno Hristovo učenje iz kojeg diše Svetinja i Istina u svoje vreme će da se useli u tvoju dušu. Tada k njoj neće dolaziti nikakve sumnje.
Hristovo učenje je natprirodno i Božanstveno. Ono je pristupačno ljudskom umu samo pri posredstvu vere. Bezuman je trud i pokušaj da se nadprirodno objasni ljudskim rasuđivanjem, koje očigledno ne može izaći iz opšteg, običnog, prirodnog kruga. Posledice bezumnog pokušaja su sledeće: protivrečenje, bezbrojni prigovori, odbacivanje nadprirodnog i makar bi to nadprirodno bilo i božanstveno.
U velikoj većini ljudi u svojim delima protivreče samima sebi!
Čuvaju svoje oči, da se ne bi uprljale, dok um koji je oko duše, uopšte i ne misle da čuvaju i čak šta više ga prljaju svakakvim đubretom. Gospod nam je naredio da čuvamo um zato što je on čovekov vođa. Ako um siđe sa istinitog puta – sav ljudski život postaje zabluda. A da um siđe sa istinitog puta treba sasvim malo: jedna, bilo kakva lažnamisao. „Ako dakle oko tvoje bude zdravo – govori Spasitelj – i svo telo tvoje biće svetlo; Ako li oko tvoje bude kvarno, i telo će tvoje biti tamno“ (Lk.11,34-35). A mi pak sasvim ne čujemo tu svesvetu zapovest. Mi pak ne pazimo kako naša svetlost, tj. Um postaje pomračen, bacamo u njega svako đubre. On na kraju postaje tama i razliva mrak na naše celokupno ponašanje, na celi život.
Zbog čega su se u tvojoj duši porodile misli koje ustaju na Boga – misli pogubnog neverja i sujetnog mudrovanja? Sigurno si se načitao raznih ispraznih inostranih knjižica, naslušao si se raznih neosnovanih rasuđivanja o religiji, kojima je naše vreme tako bogato, a tako oskudno u istinitim religioznim poznanjima. „Čoveka ništa tako ne upravlja ka bogohulstvu kao čitanje jeretičkih knjiga“ – rekao je prepodobni Isak Sirijski. Ostavi to neblagočestivo čitanje koje puni um shvatanjima zbunjujućim, prevrtljivim, koje ga lišavaju čvrstine, samostalnosti, pravilnog rasuđivanja, a koje ga privode u stanje skeptičnog kolebanja. Zauzmi se temeljnim izučavanjem Istočne Crkve o njenom Predanju, a koje se nalazi u delima Svetih Otaca. Pripadaš li toj Crkvi? Tvoja je dužnost da je upoznaš kako treba. Pogledaj kako čvrsto i dobro znaju svoju religiju zloslavni zapada!
Istina, oni imaju i manje truda za podrobno upoznavanje sa svojom verom. Papista koji je samo poverovao u papu, kao u Boga, učinio je sve: on je savršeni papist! I može da bulazni koliko hoće! Protestant – koji samo sumnja u celo Predanje, protestvuje protiv celog Hristovog Učenja, i mada zadržava ime hrišćanina – učinio je sve: on je u potpunosti protestant. Oni –latini i protestanti, koji dostignu takvo savršenstvo pišu mnogotomna dela, tovare sve na brodove i dolaze u Rusiju da traže čitatelje. Ne čitaj to što su napisali ti ljudi sami ne znajući šta pišu. Ti tako malo znaš (po današnjoj sveopštej modi), hrišćansku religiju, da vrlo lako možeš da prisvojiš bilo kakvu lažnu misao i da naškodiš svojoj duši...“[/QUOTE]
 
Ovo bih izdvojila:

Ne ulazi u spor, niti rasuđivanje sa sumnjama i prigovorima koje porađa lažno nazvan razum.

Bezuman je trud i pokušaj da se nadprirodno objasni ljudskim rasuđivanjem, koje očigledno ne može izaći iz opšteg, običnog, prirodnog kruga. Posledice bezumnog pokušaja su sledeće: protivrečenje, bezbrojni prigovori, odbacivanje nadprirodnog i makar bi to nadprirodno bilo i božanstveno.


Poziva na smirenje.Uopšte,veoma poučno.
 

Back
Top