Da su...

DA SU ME UKRALI CIGANI Arsen Dedić


Da su me ukrali Cigani
u tužnom gradskom parku
u mornarskom odijelu
i nestali u mraku,
odveli bi me daleko,
gdje stiže samo želja,
pred začuđenim licem
mojih roditelja.

Da su me ukrali Cigani,
ne bi me bilo briga,
jer bih mislio da se
samo nastavlja igra.
Svi bi tvrdili da sam
sa sretne zvijezde pao
i ništa o svom životu
ja nikad ne bih znao.

Da su me ukrali Cigani,
imao bih slobodu
da pijem svoje vino
i pijem svoju vodu.
Bio bih bogat i voljen,
a vračara bi mi rekla
da nemam svog imena
i da sam bez porijekla.

Da su me ukrali Cigani,
još dok sam bio dijete -
iz ovog mrtvog grada,
iz nevolje i sjete;
imao bih svoj šator
i medvjeda na lancu,
konja i kruh u rancu.

Da su me ukrali Cigani,
provodio bih dane
ležeći u travi
kraj auto-strade.
Svirao bih gitaru
i prelazio milje,
ljubeć jedno biće
slobodno i dvilje.

 

Back
Top