Ispovest jedne majke


Znaš sine,....ovo ti nikad nisam pričala...i ja sam u životu jednom slagala.I danas me zato grize savest.Tebi moram priznati.
Davno, kad se još nisi ni rodio, tek što sam se udala za tvog oca, desilo se,...
Moji roditelji su bili pošteni, ali veoma siromašni.Udala sam se u gazdinsku kuću iz ljubavi prema tvom ocu.Nisam donela sa sobom neki veliki miraz, pa me svekar i svekrva baš nisu jako voleli.Radila sam naporno.Radila sve poslove u kući i van nje.Radila i one, koje niko nije hteo.
Setim se jedne nedelje.
Bila sam trudna, nosila sam tebe. Nakon ranog ustajanja, morala sam poraditi mnoge poslove.Dok sam ja radila, postavljen je doručak.Svi su sedeli za stolom.Ja nisam smela sesti jer posao, koji sam radila, još nije bio gotov.Doručak je bio brzo pojeden.Meni nije ništa ostalo.Bila sam jako gladna, ali se nisam smela žaliti, jer mi je više puta prebačeno da sam u tu kuću došla samo zato da bih se dobro najela.
Po svom običaju, svi ukućani su se spremili i otišli u crkvu a ja sam ostala da spremim ručak.
Čim sam se našla sama, glad me mučila još više.Razmišljala sam, šta raditi.Maglilo mi se pred očima.Pomislila sam,....zašto da sebi ne spremim jedno jaje, niko to neće ni primetiti.I uradim ja to.Ispečem sebi jaje i pojedem ga.Ne mogu reći da mi je to bilo dovoljno, ali više nisam smela.Brzo sam oprala posudu, da se ništa ne primeti i nastavila da radim.
Nije prošlo ni pet minuta, u kuću je utrčao, tvog tate mlađi brat.Odmah je ušao u vajat i počeo da broji jaja.Nakon kraćeg vremena, izašao je napolje i napao me,....snajka, vi ste pojeli jedno jaje!Meni je mama rekla da dođem i ponovo ih prebrojim,....ja znam da jedno fali,....vi ste pojeli jedno jaje,...
Nizašta na svetu, tom derištu, nisam htela priznati da sam pojela,...nisam i nisam.
Nakon povratka ukućana iz crkve, morala sam satima a posle i danima trpiti uvrede, kako su u kuću dobili izelicu i lažova i da se ta kuća mora dobro čuvati od mene.Kontrolisali su me stalno u svemu.Bilo mi je strašno.Svekar je bio veoma prek i tvog oca je, ovako ženjenog, jednom ošamario.Plašila sam se jako.Tako je bilo sve dok se nismo iselili i počeli živeti kao podstanari.Koliko je to za mene bilo strašno, možeš zamisliti, kad se i sad tog jajeta setim.
Reče moja majka i suze joj krenuše na oči,...
 
eh....strasno je sta sve covek moze trpi, ali pitanje je zasto to radi? Valjda u zivotu postoji izbor, sami odlucujemo sta i kako cemo dalje - potrebno je samo malo hrabrosti....niko nema pravo da nas tretira kao osobu nizeg reda, osim ako to sami dozvolimo....pozzz
 
...Razmišljao sam ja o tome.Više krivim oca.Majka je to trpela zbog njega, jer ga je volela......ali, zašto je on to dozvolio???
O tome razmišljam,...da li je on bio kukavica,...šta li,...sad je star i bolestan,....takva pitanja bi ga uništila načisto,...
šta li je on tad preživljavao,.....znam da je neizmerno voleo,.....ali, zašto je sve to dozvolio da se desi,....
jer, vidiš, koliko su rane duboke,....i posle toliko godina!
 
Dođe mi da ovaj tekst izbrišem,....toliko nisko se komentariše nešto,
(ne ovde, nego na temama i meni lično u porukama)
na šta ja nisam mogao imati ni najmanji uticaj,...
tako su sitne duše, koje se ovome smeju i sa tim se ,,sprdače,,....dođe mi da ga izbrišem,....
nije mi jasno zašto neko ne pomisli da sam, možda, ceo događaj izmislio,....
treba li to ovde javno da priznam?
 
divilac;bt143246:
Dođe mi da ovaj tekst izbrišem...toliko nisko se komentariše nešto,

"Ko ima oči videće,ko ima uši čuće.."
Biblija

Šteta je da ga izbrišeš,D..
Tekst prvi put čitam,ne znam kako sam mogla ovako nešto da propustim,obzirom da na blogu nema mnogo kvalitetnih stvari.

Nežno,toplo,sa najvišim osećanjima za ružne stvari koje se u životu dešavaju...divno napisano,D..! :ok:


:cmok2:
 

Back
Top