Lebdim nad poljem crvenog maka,
nošena mirisima magličastog prostranstva.
Uznesena, ponesena,
uzbuđena, ushićena, ...
Bljesak uma i
prasak strasti u grču tela...
Bolje da se nisam budila,
da nisam nikada shvatila...
Kao ranjena,
vrištim od bola neprolaznog.
Od Tebe,
zbog Tebe,
zbog nas.