Misao nad jastukom

Jastuk mi na uvo šapuće tvoje ime, zaboravljeno u slojevima finog perja i mekoći svile.
I miris tvoje kose , miris svežih jabuka, miris proplanka Edenskih i gora Sinajskih
obuzima moj san.
Sanjam kožu mekšu od svile,
ruke tople kao julsko sunce-
poljupci vreli, zaključani u jastuku.
 
"...poljupci vreli, zaključani u jastuku."

Odličan način da se poljupci vreli sačuvaju i povremeno, prema potrebi, jastuk otključa, da bi se ponovo došlo do istih. :D

Šalu na stranu, divni su stihovi.

:klap:
 

Back
Top