Iz ljubavi u ljubav

Tvoje oci me progone,
Tvoj lik u mojoj glavi stalno vrti se,
Poput pokvarene ploce,
I dalje mislim na tebe,
Svakim danom sve manje i manje,
Ali poput kakve zavisnoti,nikad izlecene,
Samo zalecene,
To si ti,
To smo mi,
I kada padne mrak,
To je vreme kada moram biti posebno jak,
Slabo spavam,
Molim se njemu da te ne sanjam,
Posto ti pkraj meni vise nisi,
Posto MI vise nsimo u onom smislu MI,
Zelis samnom drugovari,
Pica i napitke ispijati,
Poput staih prijatelja sedeti i razogovarati,
I kako vreme prolazi,
Tako bol sve manja je,
Sto te duze ne cujem,mojoj dusi bolje je,
Ne znam da li snage za novi izazov imat' cu,
Mislio sam kraj tebe ostarit' cu,
A sada te prijateljicom zelis samnom biti,
Ja se molim njemu da me od tog bremena zastiti,
Jer samo prijatelj jos uvek sa tobom ne mogu biti,
Moju bol dok me prijateljski gledas ja moram kriti,Ne zelim tu igru sa tobom igrati...i samo tvoj prijatelj biti...

R..


 

Back
Top