Veceras

Kada ti slane kapi kise skliznu niz obraze...
Kad samom sebi priznas sve svoje poraze...
Kad te samoca slomi i tuga ti u dusu kroci,
pogledaj u ogledalo sudbine i vidjet ces moje oci.
i....
ćuti večeras
dok kiša svira
slušaj
zar nije divno
zagrli me
nek' tvoja kosa
ljubi moju
nek' se stope
u jednu nerazdvojnu
divno je
volim kišu
volim tebe
večeras mi je lijepo
ali bojim se
samo večeras
kiša će prestati
zagrli me
ostati ćemo sami
u ovoj čudnoj tami


Sa tako malo reci...se moze toliko toga reci. Znam da znas...da si treptaj mog oka...i da bez tebe ne bih mogla...ni videti ni cuti...ni radovati se ...ni snevati. Malo je reci da si osmeh na mom licu...koji odrazava stanje mog duha...kad razmisljam o tebi. Malo je reci, da si bolnoj dusi melem i lek...zato cutim..
 
Da bila je to kiša od jednog dana i to sa vetrom
Dan pre sunce!
Dan posle sunce, ni daška vetra!
Baš taj dan sam stalno morao obavljaati nešto napolju:z:mrgreen:
Ako pišeomo o istoj kiši sve joj je oprošteno:pop:
:cool:
 
Ćuti tiše ludice moja.Noćni jahači sudbe još love neizrecive ljubavi.Ćuti još tiše jer oteće te i odvesti daleko van mog ozračja. Iz tog bezdana mi se se nećeš znati vratiti .A ja ? A ja te neću ni tražiti jer si duboko ponorena u mojoj duši .

PS. Možemo se i ovako igrati,Oprosti nisam odoleo ,ali neću više .
 
:) Dessire, Zakasneli, slobodno pisite, raduju me vase misli, a mozemo i da se igramo ovako:) Bas lepo

Ispod ovog neba samo ti dusu znas mi taknuti i kad kapnem na tvoj dlan, kad se stisnem kraj tebe,
nek me cvrsto drze ruke, Tvoje ruke, sigurne.A nisam ti rekla:
najvise se bojim vremena koje ne ceka.
A ja kasnim.

I volim sve sto si ti. Tvoje oci pitajuce. Tvoj smjesak oprastajuci.Tvoj korak ohrabrujuci. Volim tvoju nesigurnost. I moja je najcesca. Bore na tvom licu i moje su.

I u tom trajanju ne znam da li sam ucinila sve za tebe ljubavi moja.
 
Čiini ljubavne traju samo u nama i zato se ne raspituj , odveć, jer nisam stranac u tvojoj duši.Zar ne vidiš svoj odraz u mojim očima zelenim. Ne hrabri me .Ne smem te grliti rukama jer kad god vrhovima prstiju dosegnem ti put nagrada mi je još dalja i tek kap na dlanu mi javi jesenju kišu .I tako nesigurnim korakom gackam po baricama negdašnje sreće što me potseća da je tu nekada bila velika ljubav panonska .
dessire
 
..dok te ljubim u oči čitavog sveta ti mi se smeješ govoriš da sam ona ista snena devojčica koja beži od sebe i tebe bosim stopalima dodiruje svetove
topiš se u boji meda svakog jutra dalek i nepoznat...tvoj lik naslućujem u prvoj kafi, snagom misli sve je moguće, sklopim dlanove i krijem te,
utapam se u tvoje želje i u mislima islikavam još jedan akvarel...
 

Back
Top