Još malo o opalom lišću,vetru i kiši...

Jesen


Jesen je prelila zlatne boje na misli moje,
izvukla ih je iz samoće,ko zrelo voće..
Pa se vešto igra sa njima,medj’ listovima,
gde sam sakrio ime tvoje,i zelje svoje.

Evo je jesen ponovo stiže,i sve je bliže
i nagoni me da se setim,da poletim,
da srce ponovo tebe traži,ali bez laži.

Kovitla u meni žuti list,k’o duša čist.

Sa lišćem vetar i srce nosi u smedjoj kosi,
tamo kud si otišla ti,i gde umiru leptiri.
U oku zelenom radost se roji,snovi tvoji
I ostvarenje svoje traže,moje najdraže.

Jesenje zore dušu mi more,i setno zbore:
tužno je vreme,dalek je put i vetar ljut.
Razastri najlepše snove,k’o misli ove
zima evo,na pragu drema,povratka nema.

Ako dočekam jesen novu,k’o što sam ovu,
potražiću te u kaplji kiše,što vreme briše.
Ja cu se sakriti u kaplji rose,kraj noge bose.

Spojićemo se nečujeno,lako,
a onda ostati tako..
Zauvek stopljeni ostat’ u travi,
k`o ljubavnici pravi..


Nane Cagelj



Ps.Pronadjeno malopre ovde na Krsti...dopalo mi se,baš.
Nadam se i vama.
 

Back
Top