Secanje

Mili moj, ne znam kako da te oslovim, sa mili, mali, plavi, jedini... uhvatila me je neka tuga, jaka, ne pusta, steze me, steze mi srce.Zlatni moj decko, pile moje nezno, moja srecice. Znam sreco da ne bih smela, znam...ali nedostajes...nedostajes mi toliko da me boli, da...znam, obecala sam da ce moja tuga biti kao najdeblji plis...teska, a meka i topla, topla kao moja ljubav prema tebi, a nezna, nezna kao tvoja prema meni, to je taj plis, onaj teski, tamno crveni kao krv...za par dana bi napunio 18 godina.Ne, ne mogu te zamisliti, ne mogu zamisliti kakav bi bio...a ipak znam, znam da bi bio decak pun ljubavi, oko koga svetli jaka aura ljubavi, dobrote, i unutrasnje lepote.Sreco moja...tugo moja. Znas mili, nisam verovala, nisam znala da cu uspeti sa tim da zivim, nisam imala hrabrosti da pogledam u buducnost jer za mene, buducnost je bila iluzija, nisam je zelela, ne...bez tebe ne,ali dan za danom, svo ovo vreme ne primetih da i ti zivis sa mnom. Ni jedan jedini dan nisam bila sama, uvek si tu, kraj mene, u mojim mislima. Ljubljeni, secam se tvog rodjendana, da onog petog...osmeh mi ne silazi sa usana, secam se da dok sam ti spremala tortu, sedeo si kao i uvek sa mnom, oslonjen malenim laktrovima na trpezarijski sto, prateci sve sto radim. Pocela sam da je premazujem slagom, i u jednom momentu primetim trag tvog prstica na slagu, secas li se pile, sta sam ti rekla...."Nemoj duso moja, sacekaj da zavrsim pa cu ti posle dati slag"...pogledao si me...seretski decije...a onda ...krajickom oka sam nastavila da te posmatram, brzo si...misleci da ne vidim, ponovo umocio prstic u slag. Okrenula sam se ka tebi, brzinom svetlosti, a ti...uhvacen na delu, stavio si kaziprst umazan slagom pred sebe...i grubljim tonom mu se obratio..."Pa dobro sto si se umocio, lepo sam ti rekao da se ne umaces, dace ti mama posle, lepo ti je rekla"!!!...Zlatni moj decko...svaki put se...kad se ovoga setim rasplacem...i nasmejem tvom umu...tvojoj umesnosti, bistrini...Secas li se duso...posle toga smo oboje uz gromoglasan smeh umakali prstice u slag...zamazali smo se slagom...i tvoj nosic je bio beo...Eh...ponekad sa teskom mukom...ali desi se i to...da zahvalim Bogu, sto mi te je ipak dao, jako kratko...ali mi te je dao...da spoznam sta je ljubav, beskrajna, bezgranicna...cista...cistija od suze koja sada natapa ovaj papir....
 

Back
Top