Vise puta sam donela neke odluke kojih se nisam drzala...Zar sam tako slaba da ih sprovedem u delo?Ponekada samu sebe iznenadim i izdrzim,budem jaka.Ali onda se desi nesto sto mi pokaze koliko sam,u stvari,slaba,koliko sam samo jedno obicno ljudsko bice koje voli i zudi za istim...i ne ume to da sakrije...A cak i u ljubavi treba biti dobar igrac,treba verovati u svoje karte,a kada,u podeli,izvuces one slabije,da umes i da blefiras...Imam 45 godina,i tek ucim da budem igrac...A cak to i ne zelim...Jer to nisam ja...Ali NIKAD NE RECI NIKAD...Pronadjoh se u ovoj Natasinoj pesmi,koju slusam po ko zna koji put danas...
P.S.Zahvaljujem se prijatelju na podrsci,razumevanju i strpljenju,prepoznace se on vec...
P.S.Zahvaljujem se prijatelju na podrsci,razumevanju i strpljenju,prepoznace se on vec...