Opet ja...i moja razmisljanja

Kao da se opet budi, još jednom je misao pronašla do mene ili tebe put.Da li zbog vremena uskrsnuca, neispunjenih težnji i neostvarenih snova,da li zbog grešaka koje greškama ne smatramo još jednom je osvanulo jutro sa bojama sna,u njima smo sigurno bili ti i ja.Iako ne postojimo, iako život ima za nas svoje utabane staze kojima hodamo ponekad nesigurnim korakom,ali poznate kakve vec jesu, možda su prave...ko to zna…
Iako ne postojimo, ipak postoje dan i noc i negde izmedu dve struje …udara jako, ravno u srce, struja misli...
Da li si ti ja, da li sam ja ti ili sve su to bili neki sni što smo ih sanjali kada sobom gospodariti mogli nismo
a sada ponosno vladamo mirni, jaki i obzirni,sada ponosno vladamo, i cemu se nadamo ?
Nekom boljem normalnom životu težimo,zdravlje, ljubav i srecu trebamo.I zašto uopste pišem u množini
kada nije meseceva sena dotakla ni pero ni ove tipke po kojima prebirem kao da moram,kao da se uopste nekoga tice to što mi duh titra,što vetar duva, oci se sklapaju i žele sanjati,kao da znaju šta ?!
U pozadini Balasevic i neki stara pesma pogled kroz prozor u zeleno lišce, u dan, neki baš cudan.
Ali hvala Ti na svakom danu, lepo je živeti i na bogatom duhu hvala Ti, tako je lijepo sanjati...
A ja …ja sanjam nas…onakve kakvi smo,nas u zagrljaju…vidim…drhtimo…i sta ima lepse…nego sni…o snu…u ova
beznadezna vremena…
 
sanjanje je umetnost...:klap::klap::klap:
sun.jpg
 

Back
Top