Zemlja snova

Tebi koji si moja uteha, moja tuga, moja sreća, moj san, moja misao, posvetila sam svako slovo koje je napisano na ovoj stranici … i naravno da razmišljam ja uvek imam samo jednu misao u glavi Tebe … ali … osećam se kao da sam pod staklenim zvonom i ne mogu ni korak dalje izvan tog sveta u koji sam zarobljena, kao da svi posmatraju samo mene i traže u svakom mom osmehu, svakom pokretu razlog, kao da mogu da te vide u mom srcu iako sam te tako nežno položila na mekane jastuke moje duše da bezbrižno snivaš …
Ponekad se, tako plašim jer te volim, osećam kao da, ako ne pomislim na tebe svaku sekundu, ako mi nije u mislima tvoje ime, da ćeš nestati, kao san koji već dugo sanjam i pokušavam da ga osetim na prstima kao kapi hladne jesenje kiše.
Ispružim dlan i sklopim oči … osećam tvoje prisustvo iako tog trena nisi tu, ta veza koja nas veže je tako jaka da te dovede meni uvek kad pomislim na tebe. Sjajiš kao najsjajnija zvezda iznad moje glave, ne dozvoljavaš mi ni da pomislim da odustanem, u potrazi za nečim … iako znaš da ni ja sama ne znam šta tražim u ovom trenutku.
Možda san, a možda buđenje, ne znam, znam samo da neću da dozvolim da se ova misao iskrade iz moje glave, jer sam svesna koliko sam sretna što te imam … Ako nemamo večnost, imamo snove … Čekam te u zemlji snova …
 

Back
Top