ETO TAKO - SEDIM ISPOD HRASTA

Populistički svet, čoporativno je podložan medijskim kampanjama do te mere , da možeš kontinuiranim medijskim preobražavanjem da ga u kratkom vremenskom intervalu obučeš u vojne uniforme i uvedeš u klanicu - jednih protivu drugih ; u kojoj će nerazumno i beščasno da se ubijaju za proklamovane ciljeve - a nakon toga da ih izvedeš iz ubilačkog ludila kao naizgled razumne i časne ljude sa herojskim osećanjima , i nikad da ne spoznaju svoj mentalni sklop i njegovu krvožednu nakaznu prirodu .
Ovo svojstvo Populističkog sveta , svoju životnu filosofiju crpi iz narodne umotvorine : ’’čini i živi kao tvoj otac i njegovi preci ’’ . Oće reći , ništa ne menjaj i živećeš kao u stara dobra vremena .
Dakle , sin nije obavezan da prevaziđe oca , a onda nije ni u obavezi da išta istražuje, menja – spoznaje ; već da se oslanja na iskustvo i moć prepoznavanja već doživljenog .
Ovako kreirana populistička psihologija , pripadnika svog ’’čopora’’ štiti od nepoznatog i neizvesnog , a za uzvrat joj on dariva svoj istraživački duh i lični integritet . Naravno , onaj koji se odrekne maker delića svoje duše – koja je božanska prirodna datost ; taj se odriče i sopstvene ljudske prirode . Oće reći , on je na stazi obesčovečenja, pretvara se u bioloošku radno trpnu atomatsku mašinu .
Dakle, strah od nepoznatog i neizvesnog ,ugrađen je u tradicionalne obrazovno vaspitne populističko palanačke sisteme , te kao takav može se iskoristiti za manipulisanje pripadnicima populističkog sveta, samo zato što su odbacili bilo koji deo svoje ljudske prirode zarad prividne sigurnosti .
Ako hoćemo da ostanemo ljudi , koji štite svoju ljudsku pirodu od populističkog sveta i njihovog načina života , onda moramo makar malo da budemo u svemu mudriji od svojih roditelja - a mnogo mudriji od svojih predaka ; a to znači moramo se radovati : nepoznatom , neizvesnom i naizgled nerešivom – jer samo tad upotrebićemo svoj um i razum u volumenu i na razini koja obezbeđuje ličnu i svakojaku slobodu i egzistenciju .
Dakle , sloboda korišćenja uma i razuma koji su nam prirodna datost čuvar je ljudskosti . Oće reći , ako svetini oduzmeš moć rasuđivanja i razmišljanja , možeš snjom činiti šta ti je volja – jer nema pamćenje ; budeli pak drugojačije , imaćeš slobodna čoveka koji će štititi ljudske i lične slobode - razumno i dostojanstveno .
Nedostatak pamćenja palanački populizam nadomešta :pohvalama , zahvalnicama , lentama, medaljama , ordenjem , poklonima u vidu imanja ili pak vlasti , i sl.-- a najveća nagrada za pristajanje na populizam je oprost zločina i zverstva ( neljudskosti ) .
Jedino tako razumno biće može sve to da pojma i shvati kao društveni proces u kome populistički palanački svet nagrađuje krvožedne nakazne prirode , stavlja u junačke ode i na ikone; gradi spomenike .
Dakle , palanački svet smatra da je hrabriost put odricanja ljudi od prirodnih datosti koje na ovaj ili onaj način grade njegovu dušu .
Na suprot njima stoje retki , koji pod pojmom hrabrosti podrazumevaju : spoznaju prirođenih datosti i njihovo očuvanje ; njhovo nadgrađivanje i razvoj zarad egzistencialnog očuvanja sopstva i bića koje je u integralnoj sprezi sa životom u svakakvom razumnom ljudskom smislu .
Dakle , populistička životna filosofija može se uprediti sa premudrošću mazge koju istraživačko hodočasnički put dovede do nabujale planinske reke s’ mostom ; prestravljena moćima reke , stade ispred mosta , i u strahu pomisli : kako sva ta voda može da sruši most baš kad ona prelazi preko njega - doseti se mudro - pametno bi bilo da sačekam da sva ta silna belosvetska voda prođe ispod mosta , a onda ću preći preko njega bezbedno .

Kad naiđeš na čoveka sa kojim vredi razgovor zapodenuti , a ćutiš : izgubio si mudrost ; a kad naiđeš na čoveka sa kojim ne vredi razgovarati , a ne ćutiš : izgubio si čoveka u sebi .
Razumni ne gube mudrost i ljudskost / oni govore sa krovova .
 

Back
Top