Proza i neka moja mozganja sushtine

Nekada se molimo, pomolimo, čelom čak zemlju dodirnom.
Da, a da nismo svesni. Bog name je samo jedno svima dao neporečivo kao pravo, slutim.

A to je, ako si stigao do mene puniče planina, a i ti putnica pac'enice nezasite nežnosti i propuštenih svih milovanja.

A to je (da nastavim) samo san, i spavanje. Ko može od toga da te otpovrgne ili bilo koje biće nz svetu? Ko sme, a dato ti je, i ne samo za tebe.

A Boga ne zanima da oduzima što je vec' dato. Ljude naravno pa čak i životinje; zanima samo naravno što mogu da ugrabe.

Ako iko prašta, to je sveštenik ili veštica. Neka, loja ume da prašta.

Ne, Bog ne prašta.
A Djavo?

Taj te šalje da se valjaš sledec'e, niz planinu.Ili da se udaš odma, za prvog Rumuna koji bezobzirni je tako zapiljio u tebe.
I samo zna jadan da izusti: lepa si, budiš ti sada dobra meni, provdi tren, malo samnom, A?

bud@w

 

Back
Top