Um se mora osloboditi svih vrsta `skola`,verovanja,religija,sekti..
Neophodno je da se um oslobodi iluzija ovog sveta i da se preobrazi u fin i cudesan instrument `intimusa`..
Um treba osloboditi od svake vrste rasudjivanja u sluzbi zelje..
Um treba da se preobrazi u instrument srca.
Potreban nam je um koji nece rasudjivati onda kada srce naredjuje.
Jer,sta je razum?
Razum je bolni proces uma,zasnovan na iluziji spoljasnjih stvari.
Mozemo slobodno da se krecemo hodnicima,sobama i podrumima svoje duse,ali cesto to ne radimo.
Pritisnuti smo pogubnim mehanizmima odbrane,pokusavamo da racionalizacijama prilagodimo sve sto ne mozemo da prihvatimo kao realnost.
Na `daskama sto zivot znace` predstava prepoznatljivog naslova-`Imitacija zivota`..
Mozemo slobodno da ispruzimo ruke i dotaknemo nase voljene,ali mnogo puta se povlacimo.
Mozemo slobodno da govorimo o osecanjima,ali precesto ostajemo nemi.
Slobodni smo,ali se okamenimo...
Da li je umrlo ono radoznalo,nicim sputano dete u nama?
Cini se da deca znaju sta,gde,kako,kad,zasto..
Odrasli su beznadezno otudjeni od svog `unutrasnjeg deteta`,da su nesvesni njegovog prisustva u dusi.
Neki su ga samo uspavali na neodredjeno vreme...neki su ga nepovratno ubili u sebi.
Ako se osmehnes detetu,ono ce ti uzvratiti osmehom.
Ako mu pruzis ruke,ono ce posegnuti za njima.
Odrastao covek ce najpre razmisliti o svemu,pre nego sto nesto preduzme.
Zato je tako prokleto nesrecan.
Onaj ko prodje kroz `svet odraslih`,stekne razumevanje,a zatim `povrati` ta `osecanja deteta`,takvog treba smatrati mudracem!
Covek nije svestan koliko necega ima,sve dok mu se ne dogodi da to izgubi.
Reci `tek se sada secam sta sam sve imao..`,zvuci krajnje neprimereno,groteskno.
Zasto?
Zato sto je potrebno da svako od nas bukvalno `usadi` u svest da je je sve prolazno.
Da se sve sto danas imas,sutra moze da nestane.
Ne mislim samo na materijalno,vec na ono drugo,mnogo vaznije-emocionalno.
Treba ziveti za ovaj trenutak...on je jedino izvestan.
Proslost se dogodila,vise ne postoji,sada i ovde.
Buducnost,kakvu je sanjamo,mozda nikada ni ne dodje.
Postoji samo ovaj trenutak,koji upravo,dok o njemu govorimo,nestaje.
Ne dajte mu da se okameni..
Koja je tamnica mracnija od sopstvenog srca?
Koji je tamnicar neumoljiviji od nas samih?
Borite se za svoju dusu.
Ne dajte joj da se okameni...
********
Ne znam zasto sam ovo napisala...
Neki od nas ne zasluzuju sutrasnji dan.
A on se,ipak,radja.
Srecan ti rodjendan,jos jedan u nizu nepotrebnih,Lejla....
Neophodno je da se um oslobodi iluzija ovog sveta i da se preobrazi u fin i cudesan instrument `intimusa`..
Um treba osloboditi od svake vrste rasudjivanja u sluzbi zelje..
Um treba da se preobrazi u instrument srca.
Potreban nam je um koji nece rasudjivati onda kada srce naredjuje.
Jer,sta je razum?
Razum je bolni proces uma,zasnovan na iluziji spoljasnjih stvari.
Mozemo slobodno da se krecemo hodnicima,sobama i podrumima svoje duse,ali cesto to ne radimo.
Pritisnuti smo pogubnim mehanizmima odbrane,pokusavamo da racionalizacijama prilagodimo sve sto ne mozemo da prihvatimo kao realnost.
Na `daskama sto zivot znace` predstava prepoznatljivog naslova-`Imitacija zivota`..
Mozemo slobodno da ispruzimo ruke i dotaknemo nase voljene,ali mnogo puta se povlacimo.
Mozemo slobodno da govorimo o osecanjima,ali precesto ostajemo nemi.
Slobodni smo,ali se okamenimo...
Da li je umrlo ono radoznalo,nicim sputano dete u nama?
Cini se da deca znaju sta,gde,kako,kad,zasto..
Odrasli su beznadezno otudjeni od svog `unutrasnjeg deteta`,da su nesvesni njegovog prisustva u dusi.
Neki su ga samo uspavali na neodredjeno vreme...neki su ga nepovratno ubili u sebi.
Ako se osmehnes detetu,ono ce ti uzvratiti osmehom.
Ako mu pruzis ruke,ono ce posegnuti za njima.
Odrastao covek ce najpre razmisliti o svemu,pre nego sto nesto preduzme.
Zato je tako prokleto nesrecan.
Onaj ko prodje kroz `svet odraslih`,stekne razumevanje,a zatim `povrati` ta `osecanja deteta`,takvog treba smatrati mudracem!
Covek nije svestan koliko necega ima,sve dok mu se ne dogodi da to izgubi.
Reci `tek se sada secam sta sam sve imao..`,zvuci krajnje neprimereno,groteskno.
Zasto?
Zato sto je potrebno da svako od nas bukvalno `usadi` u svest da je je sve prolazno.
Da se sve sto danas imas,sutra moze da nestane.
Ne mislim samo na materijalno,vec na ono drugo,mnogo vaznije-emocionalno.
Treba ziveti za ovaj trenutak...on je jedino izvestan.
Proslost se dogodila,vise ne postoji,sada i ovde.
Buducnost,kakvu je sanjamo,mozda nikada ni ne dodje.
Postoji samo ovaj trenutak,koji upravo,dok o njemu govorimo,nestaje.
Ne dajte mu da se okameni..
Koja je tamnica mracnija od sopstvenog srca?
Koji je tamnicar neumoljiviji od nas samih?
Borite se za svoju dusu.
Ne dajte joj da se okameni...
********
Ne znam zasto sam ovo napisala...
Neki od nas ne zasluzuju sutrasnji dan.
A on se,ipak,radja.
Srecan ti rodjendan,jos jedan u nizu nepotrebnih,Lejla....